Čak 628.500 kuna iznos je troškova koji su iz stečajne mase tvrtke Limex & Partner Donji Miholjac neopravdano isplaćeni njezinu bivšem stečajnom upravitelju Šimi Bošnjaku. Sav taj novac Bošnjak sada mora vratiti tvrtki čiji je stečaj vodio. Odlučio je tako Trgovački sud u Osijeku 20. veljače 2015., a takvo je rješenje nakon Bošnjakove žalbe potvrdio i Visoki trgovački sud RH te je ono postalo pravomoćno 21. srpnja.
Da bi sve bilo apsurdnije, novac se Bošnjaku isplaćivao upravo uz odobrenje Trgovačkog suda u Osijeku, odnosno bivšeg stečajnog suca u ovom predmetu Viktora Palića, i to akontacijski, u razdoblju od studenoga 2010. do lipnja 2013. godine. Sve je otkriveno nakon što je na Trgovački sud u Osijeku 15. listopada prošle godine u nadzor došlo Povjerenstvo Visokog trgovačkog suda (VTS). Navodno su imali anonimnu dojavu da su se u vođenju stečaja Limexa događale nepravilnosti i nezakonitosti, što je nadzor u konačnici i pokazao.
- Temeljem rezultata nadzora proveli smo postupak i donijeli rješenje kojim stečajni upravitelj mora vratiti sav nepripadajući novac koji je primio. Odmah nakon donošenja prvostupanjske odluke razriješila sam ga funkcije, tako da taj predmet sada vodi drugi upravitelj. Kako je odluka u međuvremenu postala pravomoćna, Šimi Bošnjaku je naloženo da vrati novac, a ako to ne učini, nad njegovom imovinom provest će se ovrha - rekla nam je stečajna sutkinja Nada Roso, koja je predmet Limex dobila u travnju prošle godine, nakon umirovljenja suca Palića.
Suradnja s vještakom
On je inače odobravao isplatu troškova Bošnjaku temeljem njegovih dopisa. Primjerice, za putne troškove isplaćeno mu je 63.500 kuna, što je on u odgovoru na zahtjev suda objasnio navodeći da je imao 13 putovanja od Osijeka do Dugog Sela, 24 putovanja do Osijeka do Slatine itd.
No, ni za jedno putovanje nije ispostavljen putni nalog. Za troškove utvrđivanja tražbina isplaćeno mu je 35.000 kuna, dok je za sređivanje knjigovodstvenog stanja dobio 210.000 kuna. Međutim, to mu je ionako bila dužnost, pa nije imao pravo da mu se dodatno plaća, a za obavljanje financijsko-knjigovodstvenih poslova sklopio je i ugovor s tvrtkom Ažurnost za 6000 kuna mjesečno plus PDV. Naplatio je Bošnjak za sređivanje arhivske građe i njezin prijevoz 50.000 kuna, trošak obilaska strojeva i utvrđivanje stvarnog stanja 225.000 kuna te trošak suradnje s vještakom 20.000 kuna.
Paušalni ugovori
Pri tome je naveo kako je osobno sređivao i prevozio arhivsku građu koja se nalazila u Dugom Selu, Slatini, Viljevu i Donjem Miholjcu, a čak je i dio strojeva, kako je naveo, prevozio sam u Donji Miholjac te s vještakom obilazio lokacije na kojima su strojevi bili te mu pomagao kod procjene, odnosno utvrđivanja njihova identiteta.
No, niti te troškove nije ničime potkrijepio, a nadzor upitnim drži trošak obilaska strojeva. Naime, za putne je troškove već naplatio 63.500 kuna, pa je nejasno kako su nastali troškovi obilaska strojeva. Slijedom toga stečajna sutkinja Nada Roso zaključila je kako troškove, “iako su mu odobreni, ničime nije opravdao, pa ne predstavljaju stvarne troškove”. Ona je inače predmet preuzela 19. svibnja 2014. godine, nakon što je Palić otišao u mirovinu.
U rješenju nadzora VTS-a stoji i kako je neopravdana bila akontacijska isplata novca stečajnom upravitelju jer “stečajni suci ne mogu bez provjere i priloženih isprava odobravati isplate troškova stečajnim upraviteljima”. Iako je sud od njega tražio da im dostavi svu potrebnu dokumentaciju kojom bi potkrijepio opravdanost tih troškova, Bošnjak to nije učinio. Nije, dakle, ponudio niti jedan dokaz za njih te sada mora vratiti novac. Nadzor je utvrdio još niz nepravilnosti i iznio čak 13 primjedbi na vođenje stečajnog postupka u kojem je, primjerice, s jednim odvjetničkim uredom sklopljen paušalni ugovor za usluge vrijedan 8000 kuna mjesečno plus PDV, a onda se za neke pravne poslove angažiralo druge odvjetnike.
Upitne isplate
Utvrđeno je i kako su dvije tvrtke koje su bile u najmu prostora Limexa imale ukupan dug za zakup u iznosu od 1,155.000 kuna, a Bošnjak im je, umjesto da naplati dug ili s njima raskine ugovor o zakupu, smanjio iznose mjesečnog zakupa za 60 odnosno 70 posto. Bošnjaku je inače isplaćena i nagrada za rad u iznosu od 129.699 kuna, na koju, prema stečajnom zakonu, ima pravo, i to u određenom postotku od prodaje imovine. No, nadzor je i tu isplatu smatrao upitnom, odnosno način na koji je odredio njezin iznos, jer do dana odobrenja nagrade nije bila prodana niti jedna nekretnina, a unovčene su bile samo pokretnine vrijedne 713.000 kuna. Bošnjak nam je rekao da ne može komentirati sudska rješenja.
Prijavljene nezakonitosti u stečaju još dviju tvrtki
Kako neslužbeno doznajemo, ovakvih primjera na Trgovačkom sudu ima još. Tako se, prema našim informacijama, utvrđuju nezakonitosti u vođenju stečaja u još dvije tvrtke, a sve je prijavljeno i DORH-u. Jedna od njih u stečaju je već 15 godina, a da do prije godinu dana nije održana niti jedna dražba za prodaju imovine. U ovom slučaju postoji sumnja u nezakonite isplate, pri čemu je stečajni upravitelj sam sebi isplaćivao novac, bez znanja i odobrenja stečajnog suca. Tako je, primjerice, novac od najma poslovnih prostora stečajni upravitelj uplaćivao kao naknadu na račun tvrtke u njegovu vlasništvu. U drugom slučaju stečaj je otvoren 2012., a tu se sumnja u sklapanje nepovoljnih ugovora o najmu i brojne druge nepravilnosti. Primjerice, jedna je nekretnina stečajnog dužnika prodana, ali nikada nije održano ročište za diobu iznosa od prodaje. Inače, stečajni upravitelji iz ovih slučajeva također su razriješeni svojih funkcija, a predmeti su dodijeljeni drugim upraviteljima.