NEOPRAVDANE DNEVNICE I VJEŠTAČENJA Stečajni upravitelj mora vratiti 1,5 mil. troškova isplaćenih bez papira

Gotovo 1,5 milijuna kuna koji su mu prethodno isplaćeni, stečajni upravitelj iz Osijeka Šimo Bošnjak mora vratiti na račun tvrtki čije je stečajeve vodio.

Jutarnji list već je pisao o slučaju tvrtke Limex&Partner Donji Miholjac u stečaju gdje je utvrđeno da je Bošnjaku neopravdano isplaćeno čak 628.500 kuna na ime različitih troškova, a u međuvremenu smo doznali i za pravomoćna rješenja u još tri njegova bivša stečajna predmeta. Tako Panoniji mora vratiti 546.000 kuna, Petrosu 241.400, dok je 20.000 kuna tvrtki Flatscher već vratio. Ukupno je to 1,435.900 kuna. Ovakva rješenja donio je Trgovački sud u Osijeku, a pravomoćna su postala odlukom Visokog trgovačkog suda nakon što se Bošnjak želio na prvostupanjska rješenja.

Nejasni kriteriji

Riječ je o novcu koji je Bošnjaku u periodu kroz nekoliko godina isplaćivan iz stečajne mase tvrtki, a na ime različitih troškova koje je prikazivao stečajnom sucu u tim predmetima, danas umirovljenom Viktoru Paliću. On je, naime, Bošnjaku priznavao prijavljene troškove i odobravao isplatu pri čemu se ni sam nije pridržavao odredaba Stečajnog zakona.

Cijela priča otkrivena je nakon što je sudac Palić otišao u mirovinu, a njegovi predmeti dodijeljeni drugim sucima, pa je prije godinu dana Povjerenstvo VTS-a obavilo izvanredni nadzor nad više stečajnih postupaka koji se vode na osječkom Trgovačkom sudu. Pri tome su nepravilnosti utvrđene u čak četiri predmeta u kojima je sudac bio Palić, a upravitelj Bošnjak.

“Nepravilnosti se prvenstveno odnose na odobravanje troškova postupka bez jasnih kriterija i opravdanja pojedinih troškova, koji se nekoliko puta ponavljaju bez ikakve dokumentacije koja bi ih opravdala. Zbog takvog načina rada stečajnog suca nije moguće utvrditi koliki su stvarni troškovi i jesu li oni doista bili opravdani.

Stvarni troškovi

Stečajni sudac nije se pridržavao odredaba Stečajnog zakona i na takav je način potpuno zanemario svoju ulogu kontrole stečajnog postupka”, zaključio je nadzor, koji je utvrdio i kako je samo u jednom predmetu “o isplati troškova odlučeno rješenjem što nalaže zakon, dok su u ostalima troškovi odobreni zaključcima, pa čak i običnim dopisima računovodstvu s nalogom za isplatu”. Dakle, nadzor je utvrdio da su stečajnom upravitelju troškovi isplaćeni premda za njih nije imao odgovarajuću dokumentaciju, i to temeljem neadekvatnih odluka uredujućeg suca.

Bošnjak je zasigurno u svom radu imao brojne troškove, no zbog ovakvog nepravilnog postupanja i činjenice da niti jedan trošak nije potkrijepio dokumentacijom i dokazima doveo se u situaciju da mora vratiti sve što mu je isplaćeno, a u čemu se zasigurno kriju i neki troškovi koje je realno imao.