ODABRAO SAŠA DRACH

objavljeno... 10 najboljih jazz albuma

1. Kamasi Washington: The Epic Brainfeeder

U godini u kojoj su Amerikanci izračunali da je od ukupno svih prodanih albuma na jazz otpalo samo 1,4% (!?), što će reći da su svi jazzeri prodali manje nego što je filmska publika kupila soundtrackova za “Snježnu kraljicu”, drčni mladi saksofonist sa zapadne obale izdao je debitantski album, trostruki CD, ukupnog trajanja od 172 minute! Kamasi Washington puno je svirao s ozbiljnim jazz macanima, ali i r&b i ponajviše hip-hop zvijezdama, sjajan je tehničar, kao i aranžer i skladatelj, a svoj je album odlučio postaviti “negdje između”. Iako nema nikakve dvojbe da se radi o jazzu, recimo da je u pitanju zaista veliki bend. Kad ne biste znali o čemu se radi, pomislili biste da to vuče na zvuk Carle Bley, Mantlera ili Hadena, no onda bi vas zbunio jaki funky ritam, pa hrpa udaraljki, dva bubnja, dva basa, ali i klavir za koji će neki reći da vuče na McCoya Tynera, dok će nas ugođaj, pa i cijela ideja sjetiti Coltranea, a Kamasijeve žestoke solo svirke na najluđe dionice Phaoraha Sandersa.

Ne zaboravimo još i gudače i oveći zbor i pjevače soliste. Kamasijeva je glazba zabavna, ali i zahtjevna, vrlo ritmična, ali i pušta puno prostora za improvizaciju. Neki mu prigovaraju da je u ta tri sata ponudio premalo tema i sve malo razvukao, no ovo je uzbudljiv album koji valja, ako ništa drugo, neizostavno pogledati na Youtubeu, u koncertnoj, dvosatnoj verziji. Inače, iako kompliciran, taj je album na Bilboardovoj ljestvici 32 tjedna, trenutno između Sinatre i Diane Krall!

2. Charlie Haden & Gonzalo Rubalcaba: Tokyo Adagio

Suptilni koncertni duet iz Tokija, iz 2005. Objavljena nakon Hadenove smrti, ova snimka, na kojoj nema ničega osim balada, pokazuje iznimnu basistovu sklonost lirici, jednostavnosti i veselju sviranja udvoje, u čemu mu izvanredno parira stari znanac, danas jedan od najjačih svjetskih pijanista, Kubanac Rubalcaba, kojega smo imali priliku slušati ljetos u Opatiji, na Liburnia jazz fesivalu. A koliko mu je Haden značio, vidljivo je i iz Rubalcabina albuma “Charlie”, izišlog prije nekoliko dana.

3. Tom Harrell: First Impressions

Sjajni trubač i skladatelj kojeg smo čuli i u Poreču na Vallamar Jazz festivalu 2011. predstavlja se s komornim projektom i sastavom pojačanim gudačima. Album se temelji na kompozicijama Debussyja i Ravela, uz koje je pridodao i dvije svoje. Blendiranje žanrova njemu nije strano, a ovo kritika smatra jednim od njegovim najboljih albuma.

4. Vijay Iyer: Break Stuff

Mladi, akademski obrazovni pijanist i profesor na Harvardu (ujedno i matematičar i fizičar) veličanstveno plovi iz jednog projekta u drugi, zanimljiv i raznovrstan, ovdje sa svojim trijem, na albumu predivnog spokoja iz kojega povremeno počnu prskati čudnovata iznenađenja. Iyer je vrlo zanimljiv autor čiji rad naprosto zaslužuje maksimalnu pažnju, a imali smo sreću čuti ga u trio kombinaciji i prije dvije godine na Jazz.hr festivalu u Zagrebu.

5. Cassandra Wilson: Coming Forth by the Day

Veličanstvena, radikalna i nadahnuta produkcija albuma posvećenog Billie Holiday u godini u kojoj se bilježi sto godina od njezina rođenja pokazala je da ova velika pjevačica i skladateljica ima što reći i u “pukoj” interpretaciji. Sjajan je bio i Cassandrin koncert ljetos u Rovinju, na Avantgard jazz festivalu, na koji ovaj divno usklađeni album živo podsjeća.

6. Maria Schneider: The Thompson Fields

Eminentna liderica big benda u velikoj formi nakon desetogodišnje pauze.

7. Dave Douglas Quintet: Brazen Heart

Post bop na tragu Waynea Shortera.

8. The Bad Plus Joshua Redman

Trio koji ne zna za granice pojačan genijalnim saksofonistom.

9. Paolo Fresu & Daniele di Bonaventura: In maggiore

Savršeni spoj folk tradicije, klasične inspiracije i puteva improvizacije.

10. Rudresh Mahanthappa: Bird Calls

S Parkerom kao inspiracijom, orijentom kao nasljeđem i avangardom kao potreba, po Downbeatu, ponovo jazzer godine.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 04:58