MEMOARI STEPHENA HAWKINGA

‘Moja žena Jane uselila je crkvenog orguljaša Jonathana u naš stan i rekla: Kad ti uskoro umreš, on će mi biti novi muž’

Slavni britanski fizičar, najveća znanstvena zvijezda današnjice, u knjizi ‘Moja kratka povijest’, što upravo izlazi u hrvatskom prijevodu, u izdanju VBZ-a, prvi put otvoreno govori o burnom bračnom i obiteljskom životu. Nedjeljni donosi najzanimljivije pojedinosti

Netko je jednom rekao da znanstvenici i prostitutke dobivaju novac za posao u kojem uživaju, piše Stephen Hawking u svojim memoarima “Moja kratka povijest”. Ta kratka i zanimljiva knjiga, objavljena u Velikoj Britaniji u jesen 2013. godine, ovih dana u izdanju izdavačke kuće VBZ iz Zagreba pojavit će se u našim knjižarama. Izlazak knjige poklapa se s prikazivanjem filma “Teorija svega”, nominiranog za pet Oscara, a snimljenog prema knjizi “Putovanje prema beskonačnosti: Moj život sa Stephenom”, memoarima Hawkingove prve supruge Jane Wilde. I dok memoari Jane Wilde o uzbudljivom, ali i traumatičnom životu s planetarnom znanstvenom ikonom često imaju opor prizvuk, Hawkingova sjećanja intonirana su kao duhovita i vedra knjiga.

- Rodio sam se 8. siječnja 1942. godine, točno tristo godina nakon Galileove smrti. Ali, procijenio sam da se taj dan rodilo još otprilike dvjesto tisuća djece. Ne znam je li se bilo koje od njih poslije zainteresiralo za astronomiju - piše Hawking.

Slab učenik

Iako su njegovi roditelji živjeli u Londonu, rođen je u Oxfordu jer su tijekom Drugog svjetskog rata Nijemci prihvatili sporazum da neće bombardirati Oxford i Cambridge ako Britanci ne budu bombardirali Heidelberg i Goettingen. Hawkingov otac Frank bio je medicinski istraživač specijaliziran za tropske bolesti, a majka Isobel je radila razne poslove, među ostalim je bila i porezna inspektorica, a zatim tajnica. Bila je i predratna članica britanske Komunističke omladine. Osim Stephena, u braku Hawkingovih su rođene kćeri Mary i Phillipa. Kad je Stephenu bilo 14 godina, njegovi roditelji usvojili su dječaka Edwarda.

Stephen Hawking naučio je čitati tek sa osam godina, a ni u školi nije baš briljirao. - Nikad nisam bio u gornjoj polovici razreda. (Bio je to vrlo pametan razred.) Moje su školske zadaće bile vrlo neuredne, a učitelji su očajavali nad mojim rukopisom. Ali, razredni kolege nadjenuli su mi nadimak Einstein, stoga pretpostavljam da su oni vidjeli nešto više u meni. Kad mi je bilo dvanaest godina, jedan od mojih prijatelja kladio se u vrećicu slatkiša da nikad neću postići ništa. Ne znam jesu li ikada namirili okladu i ako jesu, kakav je bio zaključak - prisjetio se Hawking.

U knjizi je s puno humora opisao svoje djetinjstvo u Highgateu, sjevernom dijelu Londona, i St. Albansu. - Naša se obitelj u Highgateu doimala prilično normalnom, ali u St. Albansu svakako su nas smatrali ekscentricima. Takav je dojam potvrđivalo ponašanje moga oca, kojemu uopće nije bilo stalo do vanjskoga izgleda ako je mogao nešto uštedjeti - piše Hawking o svome ocu. Frank Hawking bio je podrijetlom iz siromašne obitelji seljaka-najamnika i to je na njega ostavilo dubok trag. Primjerice, odbijao je uvesti centralno grijanje iako je bio osjetljiv na hladnoću. Umjesto novoga automobila, pedesetih godina prošlog stoljeća kupio je predratni londonski taksi, a od kontejnera napravio garažu.

- Susjedi su bili izvan sebe od bijesa, ali nisu nas mogli spriječiti. Poput većine dječaka i ja sam se stidio svojih roditelja. Ali njima to nikad nije smetalo - zapisao je Hawking. Prisjetio se kako su njegovi roditelji za praznike kupili romski karavan. - Bivši vlasnici Romi vedro su ga i raskošno ukrasili. Moj otac ga je prebojio zelenom bojom da prikrije njihov rad... Onamo smo na ljetne praznike odlazili sve do 1958. godine kad je općinski odbor konačno uspio ukloniti karavan - prisjetio se Hawking.

Bolestan i zaljubljen

Sa 17 godina upisao je studij fizike na Oxfordu, gdje je dobio stipendiju. - U to doba na Oxfordu je prevladavao stav koji je osuđivao rad... Ako ste naporno radili da biste postigli bolju klasu, smatrali su vas ‘štreberom’, što je u oxfordskom rječniku bio najgori primjer - zapisao je Hawking. Tijekom studija bavio se i veslanjem, ali priznaje da je njegova kormilarska karijera bila katastrofalna. Kao postdiplomac, 1962. godine Stephen Hawking stigao je na Cambridge. - Tijekom posljednje godine na Oxfordu zamijetio sam da postajem sve nespretniji. Kad sam pao niz stepenice otišao sam liječniku, ali on mi je samo rekao: ‘Ostavi se piva’. Nakon odlaska u Cambridge stanje se dodatno pogoršalo - prisjeća se Hawking koji je ubrzo nakon 21. rođendana završio u bolnici.

Dijagnosticirana mu je amiotrofična lateralna skleroza (ALS), neizlječiva bolest motornog neurona od koje 95 posto oboljelih umire u roku pet do 10 godina. Bio je to strašan šok za mladoga genija. - Počeo sam slušati Wagnera, a članci u časopisima u kojima se pisalo da sam se opijao su pretjerivali... Ali, nisam umro. Zapravo, iako se iznad moje budućnosti nadvio tmuran oblak, na svoje sam iznenađenje otkrio da uživam u životu - zapisao je Hawking. Priznaje kako je volju za život dobio kad se zaljubio u Jane Wilde koju je upoznao nedugo nakon što mu je dijagnosticiran ALS. Njih dvoje vjenčali su se 1965. godine, a godinu kasnije Hawking je na Cambridgeu stekao doktorat. Tih godina objavio je i svoje prve radove o crnim rupama koji su bili vrlo zapaženi među fizičarima.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 12:54