Godinu dana pokušava dokazati da ne treba platiti porez na psa jer - uopće nema psa. No porezna ne odustaje

Svima nam se ponekad dogodi da dođe račun koji moramo reklamirati - bilo da je prevelik ili da ga uopće ne bismo trebali platiti. Obično dobijemo ispriku i storno, pa priča brzo završi.

No, Marianus Krall iz njemačkog grada Hildena, nije bio te sreće. Njegova muka s poreznom upravom traje duže od godinu dana i posjeća na zaplet kakvog Kafkinog romana. Cijelo to vrijeme on uporno pokušava dokazati da ne treba platiti taj porez jer - uopće nema psa!

Naime, početkom prošle godine u njegovom se sandučiću pojavila obavijest da ima dugovanje te da hitno mora platiti porez za zadnje četiri godine. Zbunjeni Marianus je dva puta morao pročitati što piše u obavijesti, a onda se grohotom nasmijao. Trebao je platiti 1200 eura dugova za porez na psa, a on uopće nema ljubimca.

Bio je to, pokazat će se, njegov zadnji smijeh u ovoj situaciji.

Smatrao je da će se sve jednostavno riješiti kad objasni da nema psa niti ga je ikada imao. Zato je poslao pisani prigovor na porezno rješenje. No, to nije promijenilo odluku: dužan je platiti. Očajni čovjek se obratio medijima, pa gradonačelniku, pa nizu birokrata...

Što se dogodilo?

Dobio je novu obavijest da mora platiti 1600 eura, jer su mu dodali još 200 eura poreza na nepostojećeg psa u 2022. godini. Ovoga mu puta prijete: ako ne plati u roku od sedam dana, slijedi ovrha. Očajni čovjek je nakon toga podnio prijavu protiv grada, pa će na sudu dokazivati da nema psa.

I dok njemu nije lako, urnebesni dio priče je činjenica da su poreznici ‘otkrili‘ da čovjek zapravo ima dva psa - njuškanjem po Facebooku. Marianus je, naime, objavio sliku sa psima u svojoj kući. On je pojasnio da psi nisu njegovi, nego od kćeri i prijatelja, no to objašnjenje nije nimalo dirnulo poreznike.

Zanimljivo je što je muškarac prošle godine otvorio antikvarijat, a sve je na otvorenju bilo u znaku pasa. Svi vlasnici koji su došli sa svojim ljubimcima dobili su konzervu hrane, a dio prihoda od prvog radnog dana Marianus je donirao lokalnom skloništu za životinje. On, naime, jako voli pse, u to uopće nema sumnje, no ne posjeduje nijednog.

Odnosno, posjeduje. Nalazi se u antikvarijatu i keramički je. Na njega se porez ne bi trebao plaćati. No, ako Marianus na kraju plati porez, čini se kako će keramički pas postati jedini na kojeg je ikada plaćen porez.