Sponzor rubrike
Sponzor rubrike
UFC

VIDEO Odlazak u stilu! Stephen Thompson u posljednjoj rundi karijere napravio potez za pamćenje

Stephen Thompson | UFC 334

 Caleb Bowlin/getty Images/profimedia
Iako ga UFC nije pomazio s odabirom protivnika za posljednji ples, ‘Wonderboy‘ je briljirao u kultnom Madison Square Gardenu
Prati Fightsite.hr na Googleu

Stephen "Wonderboy" Thompson nije mogao poželjeti prikladniji završetak svoje bogate borilačke karijere! Četrdesettrogodišnji Amerikanac, jedan od najprepoznatljivijih udaračkih majstora koje je UFC ikada imao u velter kategoriji, posljednji je put zakoračio u oktogon upravo ondje gdje je prije deset godina prvi put napao pojas. U njujorškom Madison Square Gardenu čekao ga je Charles Radtke, fizički neugodan protivnik koji se nije namjeravao pretvoriti u pukog statista na Thompsonovu oproštaju. I doista, prve dvije runde ponudile su poprilično zahtjevan ispit za veterana, no završnica je pripala čovjeku koji je gotovo petnaest godina oduševljavao publiku svojim osebujnim karateom. Thompson je u trećoj rundi nokautirao Radtkea spektakularnim "spinning wheel kickom" i tako stavio točku na karijeru bez koje bi povijest UFC-ove velter kategorije bila znatno siromašnija i plitkija.

Radtke je od početka nastojao neutralizirati Thompsonove najveće prednosti, kretanje i kontrolu distance. Agresivno je pritiskao veterana, rano ostvario "double leg" rušenje te ga zadržavao uz žicu, gdje je kratkim udarcima u tijelo i glavu pokušavao nametnuti fizički iscrpljujuće nadmetanje. Publika je negodovala zbog takvog pristupa, posebno nakon što je Radtke počeo koristiti i "stompove", no njegova je taktika imala jasno uporište. Thompson nije mogao demonstrirati svoj prepoznatljivi karate dok je leđima bio priljubljen uz ogradu. Ipak, Amerikanac se uspio osloboditi pritiska, pogoditi nekoliko preciznih direkata i u otvorenoj distanci pokazati da mu osjećaj za pravodobno plasiranje udaraca još nije otupio.

Druga runda započela je u sličnom ritmu. Radtke je ponovno došao do rušenja, ali Thompson se brzo pridignuo i postupno počeo preuzimati inicijativu. Sve češće pogađao je "low kickovima", prednjom nogom napadao tijelo protivnika i kombinirao izravne udarce s karakterističnim karate tehnikama. Posebno je zanimljivo bilo promatrati kako je, unatoč godinama i već primjetnom gubitku nekadašnje eksplozivnosti, uspijevao mijenjati kutove napada i izbjegavati otvorene razmjene. Kako je vrijeme odmicalo, Radtkeova aktivnost osjetno je opadala, a Thompson je završnicu runde dočekao s nekoliko kvalitetnih boksačkih kombinacija. Zaustavio je i posljednji pokušaj rušenja, nakon čega je protivnika pogodio koljenom u tijelo.

U trećoj rundi odnos snaga dodatno se promijenio. Thompson je sada znatno sigurnije kontrolirao distancu, precizno pogađao "kickovima" u tijelo i noge te sve češće povezivao udarce rukama. Posebno atraktivan bio je njegov "hook kick" u glavu, kojim je podsjetio na neuobičajenu raznovrsnost svoga udaračkog arsenala. Radtke je pokušavao odgovoriti pritiskom i novim ulascima u klinč, no veteran je uspješno neutralizirao njegove pokušaje, pogodio ga laktovima iz blizine i ponovno se odvojio.

A onda je uslijedio trenutak koji je zasjenio sve što se prethodno događalo. Thompson je prepoznao prostor, izveo svoj karakteristični "spinning wheel kick" i pogodio Radtkea u glavu preko bloka. Amerikanac je izgubio ravnotežu, noge su mu popustile i završio je na podu, a prekaljeni Marc Goddard odmah je prekinuo borbu. Thompson je posljednji profesionalni nastup tako zaključio tehnikom koja je desetljećima predstavljala samu srž njegova borilačkog identiteta.

Posebnu težinu tom nokautu daje činjenica da je "Wonderboy" u UFC stigao još 2012. godine, u vrijeme kada su karate tehnike poput njegovih bile znatno rjeđa pojava u samom vrhu MMA-a. Thompson je već imao iznimno uspješnu kickboksačku karijeru, a u oktogonu je postupno dokazao da njegov široki gard, specifično kretanje i udarci iz nekonvencionalnih kutova mogu predstavljati ozbiljan problem čak i najboljim svjetskim borcima.

Tijekom godina svladavao je Roberta Whittakera, Johnyja Hendricksa, Roryja MacDonalda i Jorgea Masvidala, a dvaput je napadao UFC-ov pojas protiv Tyrona Woodleyja. Prvi njihov obračun, održan upravo u Madison Square Gardenu 2016. godine, završio je remijem, dok je u revanšu izgubio većinskom sudačkom odlukom. Premda nikada nije postao prvak, godinama je ostao jedan od tehnički najzanimljivijih i najcjenjenijih boraca velter kategorije.

Posljednji dio karijere bio je znatno manje uspješan. Protivnici su sve bolje pronalazili načine za neutraliziranje njegova kretanja, a fizički zahtjevni hrvački pritisak predstavljao mu je sve ozbiljniji problem. Godine su pritom učinile svoje, pa Thompson više nije mogao održavati intenzitet kojim je nekoć dominirao protiv najboljih velteraša. Upravo je zato njegov oproštajni nastup protiv Radtkea bio zanimljiv i izvan sentimentalnog konteksta. Veteran je morao proći kroz neugodan početak, prilagoditi se protivnikovu pristupu i postupno stvarati uvjete za završnicu.

Uostalom, Thompsonova ostavština nikada nije počivala isključivo na broju pobjeda ili šampionskim pojasevima. Njegov doprinos MMA-u ogleda se i u načinu na koji je tradicionalni karate prilagodio sve agilnijim zahtjevima modernog sporta, demonstrirajući da preciznost, kontrola distance i specifična udaračka mehanika mogu biti jednako učinkoviti kao konvencionalniji pristupi.

Nakon gotovo petnaest godina pod UFC-ovim reflektorima, "Wonderboy" je odjahao u zasluženi suton. I to ne bilo kakvom, nego nokautom koji će se zasigurno još dugo vrtjeti u kompilacijama njegovih najboljih poteza. Za borca koji je karijeru izgradio na karateu, teško je zamisliti prikladniji posljednji potez.

15. studeni 2026 03:23