Tata je rekao hrvanje, a Luka je bio ‘mastermind‘: Sičaja nakon trijumfa otkrio tajnu uspjeha

FNC 35 u Podgorici ponudio je pregršt uzbuđenja, a sjajan nastup i još jednu impresivnu pobjedu upisao je Ivan "Tirke“ Sičaja. Član zagrebačkog American Top Teama (ATT) još je jednom potvrdio klasu, a nakon ekspresnog završetka Alana Villalbe, otvoreno je priznao kako je pobjeda bila plod pripreme, taktičke discipline i savjeta iz kuta.

Sičaja je u meč ušao maksimalno fokusiran, znajući kakva opasnost vreba s druge strane. Nakon početnih razmjena u stojci, brzo je prenio borbu u parter, uzeo leđa i zaključao gušenje već u prvoj rundi, čime je stigao do svoje devete profesionalne pobjede (9-2-0).

No, borba je nosila ogroman rizik, što je Sičaja i sam priznao nakon meča:

- Svaka čast tati, on je rekao da moram hrvati. Nerado mu priznajem ovakve stvari haha, ali ovaj put je bio u pravu haha. Ali ja sam svakako planirao, mislim, planirao sam raditi kompletan MMA s ovim borcem. Stvarno je oštar, brz je i jako udara. S dva udarca me promašio, a osjetio sam i da su jaki, stvarno mi je drago što sam ga na ovaj način završio jer sam ovako brzo došao do kraja borbe jer tko zna što bi bilo u tri runde. Mislim da bi izašli ja i on s ozljedama.

Ključ trijumfa ležao je u taktičkoj pripremi koju su odradili u dvorani. Svaki detalj - od hvatanja "body trianglea" zbog suparnikovog uskog struka do prilagodbe hvatova - bio je pomno razrađen na treninzima.

- Zavukao sam ruku, nije išlo s jedne strane, ali zato je s druge sjelo savršeno. Ali sve je to vježba i ‘drilanje‘ u našem ATT-u, naš Luka (Jelčić) ‘mastermind‘, mi ga tako zovemo. On mi je rekao ‘promijeni ruke‘, čuo sam ga, promijenio sam i odmah je sjelo ispod brade... rekao mi je da mu hvatam ‘body triangle‘ jer ima uzak struk. I znači sve nam je prošlo, stvarno ono...

Za kraj, Sičaja je naglasio koliko zajednički rad i sinergija unutar tima grade pobjednički mentalitet:

- Luka svaka čast, i (Goranu) Boroviću, i Noi (Ježeku)... Svi, svi oni što rade s nama, što su napravili od nas, kakve... ne mogu reći kakve borce, da smo mi sad ono... ali napredujemo svakim treningom, doslovno svakim treningom napredujemo. Sve zahvaljujući njima i to je to, jednostavno.