Olić: Iz HSV-a su mi poklonili dekicu da se ne smrznem na klupi...

MÜNCHEN - Goethe strasse, hotel Maritim. U zraku mirišu blagdani, München je jedan raskošno okićen Božićni bor. Otkucalo je deset. Udobno zavaljen u fotelji, novi bavarski heroj Ivica Olić, uz čašu španjolskog crnog vina, lista Gazzettu dello sport.

- Vidi, vidi, i Talijani su mi dali osmicu, ocjenu koju si može priuštiti samo Francesco Totti...

Pred očima se vrti film jedne neobične i stresne biografije. Sjeća se:

- Kad sam odlazio iz Hamburga, dečki iz HSV-a su mi poklonili dekicu. Rekli su - da ti ne bude hladno na klupi. Klose, Luca Toni, Gomez, kad čuješ ta imena, odmah te zazebe oko srca. Ali, danas me ti isti dečki, koji zarađuju između tri i deset milijuna eura godišnje, pitaju: ‘Možeš li nam posuditi onu svoju dekicu, da se ne smrznemo. Hladno je na klupi...’

Kad je došao u Bayern, Louis van Gaal ga nije ni pogledao. Jedino mu je s prve konferencije za novinare poslao poruku: “Taj me uopće ne zanima”. Nekoliko mjeseci kasnije ne može zamisliti momčad bez Olića i baš mu je taj Olić spasio kožu. Koferi su već bili spakirani, a otpusno pismo napisano. No, od 8. prosinca, opet je “naš dragi Louis”...

Nitko nije vjerovao da će Bayern proći. Osim Olićeva brata, koji je uoči utakmice došao ocu u Davoru i rekao: “Posudi mi tisuću eura da stavim na pobjedu Bayerna! Imam špurijus da će ih Ivica sam pobijediti.”

- Ne dam, odrezao je tata Olić, nećeš se ti razbacivati našim novcem.

Brat je, ipak, skucao 1000 kuna i zaradio 3800. Samo je on vjerovao.

Kada su se vratili iz Torina, trener je igrače Bayerna odveo kamp, gdje se obično uz snimku analizira utakmica.

- Ovaj put nije upalio TV. Pitam: zar je crko televizor u Bayernu? Ne, kaže van Gaal, prezadovoljan sam kako ste igrali i ne želim kvariti dojam. Možda bismo na snimci vidjeli nešto što nije valjalo. Pa onda, gospodo, van, na trčanje.

Ivica Olić je igrao 76 minuta i sam je tražio zamjenu. Noge više nisu slušale, nije ih osjećao.

- Bio sam u transu od umora, a van Gaal u transu od utakmice. U tom času već je bio na sedmom nebu i samo je rekao: ‘Hvala ti, bio si fantastičan!’ Pao mu je kamen sa srca jer Bayern je donedavno bio osmi u Bundesligi, prekrižen u Ligi prvaka, bio je u glibu do grla. Iako je spartanac, i on se nakon utakmice opustio, čak se i smijao.

Kažu da je u Principe de Piemont popio čašu Rioje, zapalio cigaru i ostao do pola dva. Za van Gaala nezamisliva ružiona.

Ovakvom Bayernu teško bi naudila i Barcelona?

- U Torinu smo pokazali da će svakome s Bayernom biti teško. Naša će momčad ulaskom Robbena i Riberyja biti 20 posto jača. Najmanje bih volio Chelsea, ne igraju lijep, ali svakako igraju najtvrđi nogomet. I naravno, ne bih htio Barcelonu. Od svih mogućih suparnika najradije bih Real Madrid. Zadnja linija im je mekana, od svakoga su u stanju progutati dva-tri komada.

Primio je oko 50 SMS poruka, svi su mu željeli čestitati na velikoj partiji:

- Ipak, najtoplije oko srca mi je bilo kada je Rummenigge obećao premiju i maserima, doktorima, kuharima i pratećem osoblju. Tih 20 ljudi, koji su naš servis, bili su najsretniji, nije mala stvar dobiti ‘božićnicu’ od 20.000 eura.

Nadate li se tituli hrvatskog nogometaša godine?

- Skeptičan sam jer kad prošle godine nisam dobio to priznanje, sumnjam da ću ga ikad dobiti. Iako igram dobro, približio sam se samom europskom vrhu i, da si ne lažemo, laskalo bi mi to priznanje. Taj trofej još nemam.

Da ste član žirija, kako biste vi glasovali?

- Da se bira po kvaliteti, na prvom mjestu je Luka Modrić. Nažalost, bio je ozlijeđen, nije imao kontinuitet, ali Modrić je ekstra klasa. Na drugo mjesto bih stavio Srnu, koji je sa Šahtjorom osvojio Kup Uefe, kapetan je i konstantno dobro igra. Na toj poziciji je jedan od najboljih europskih igrača i u Bayernu me svakog dana pitaju za njega. Na treće mjesto stavio bih Niku Kranjčara iako ne bi bilo nerealno i da je - prvi. Igrali smo zajedno u Dinamu i takav igrač je izmišljen za napadača. Osjeća te kad ćeš krenuti, osjeća svaki tvoj korak, a lopta te sama traži.

Birajući najbolje europske napadače, Ivica Olić je na prvo mjesto postavio Samuela Eto’oa.

- Nisam baš razumio njegov transfer u Inter jer je te godine baš dominirao. Drugi je Cristiano Ronaldo, koji i nije tipičan špic-igrač, ali je zabio toliko golova da ga možete smatrati jedino napadačem. Među pet najboljih je svakako i Edin Džeko, on je kao mlazni avion. Baš takav uspon je imala njegova karijera.

U nekim intervjuima dali ste naslutiti da ćete se oprostiti od nacionalne momčadi. Poput Nike i Roberta Kovača. Odlazi stara garda?

- Sigurno je da ću za reprezentaciju odigrati još ovaj ciklus, nakon toga ću se oprostiti. Sad, kad sam stvarno u dobroj formi, ne mogu reći izborniku ne, bez obzira na pehove koji su me pratili u reprezentaciji. Dvije najteže ozljede zaradio sam u reprezentaciji. I u Bayernu su me pitali, nakon što sam zaliječio zadnju ozljedu, hoćeš li još igrati za repku. Hoću, naravno da ću igrati. Ne bi bilo fer da sada, kada igram najbolje u karijeri, pobjegnem. Ali ne želim se dovesti u situaciju da mi iza leđa govore ‘gledaj starog konja’, ne želi se maknuti. Osjećam da ću igrati nogomet do 34. godine, ali u reprezentaciji želim biti samo ako sam u top-formi.

Najvažniji sportski ciljevi u idućoj godini?

- Kad se vrate Robben i Ribery, nadam se da ćemo osvojiti i kup i prvenstvo. A Liga prvaka? Ako ćemo igrati kao u Torinu, možemo pobijediti svakoga.