ZVIJEZDA EX-YU FILMOVA 'Uvijek sam bila ‘lujka’ i ‘ortak’, nikad fatalna i seksi žena'

Redatelji serije “Crno bijeli svijet”, Goran Kulenović i Igor Mirković, pokazali su da znaju što rade dajući ulogu u seriji “Crno-bijeli svijet”, koja se događa 1980. godine, glumici koja je na mnogo načina obilježila 80-e na ovim prostorima.

Anicu Dobru jako zabavlja kada joj kažete da još od tog vremena, kada se pojavila na glumačkoj sceni, pa sve do danas, slovi kao jedna od najseksepilnijih glumica s ovih prostora. Gledajući samo filmove u kojima je glumila do raspada Jugoslavije, a među njima su, recimo, “Već viđeno” i “Sabrini centar”, “Život sa stricem”, “Balkan ekspres 2” i “Kako je propao rokenrol”, mnoge su djevojke poželjele biti poput nje, nekako eterične i otkvačene, baš onako u duhu vremena - možda je najbolji izraz, cool. Muškima, posebno novovalnoj generaciji, bila je ultimativna seksi žena. No, Anica Dobra s tim se ne slaže.

- Moram to reći, nikada mene nije pratio taj zapravo nebulozni epitet ‘seksi’. Prije sam bila ‘ortak’, ‘simpatična’ ‘iz susjedstva’ ili ‘lujka’. Zato su i moje tadašnje uloge bile takve - govori i dodaje da ne sumnja da će “Crno bijeli svijet” biti zanimjiv gledateljima.

Stvaranje epohe

- Pritom mislim i na one koji, kao i ja, pripadaju generaciji koja se sjeća tih godina, kao i s mladima za koje je to vrijeme davna epoha.

U seriji, koju će HTV početi prikazivati 2. ožujka, Anica glumi Jagodu, bivšu plesačicu iz Beograda koja se udala u Zagreb, suprugu i majku tinejdžerice.

- Lik Jagode mi je dao mogućnost da iz drugog ugla sagledam tu 1980. jer sam tada imala toliko godina koliko u seriji ima moja kći. A roditelj kao roditelj, uvijek je isti kroz vrijeme, želje i brige, kao i međusobne odnose. ‘Crno-bijeli svijet’ je ogledalo naših života i tada i danas. Baš mu je to dalo mogućnost da se malo poigra našim karakterima, običajima i istakne pozitivnu i duhovitu crtu toga vremena.

Stvaranje te epohe, kaže, bilo je produkcijski prilično zahtjevno, nimalo lak posao.

- Poslije snimanja vraćala sam se kući umorna, ali i krajnje ispunjena i, paradoksalno, puna energije - govori Anica.

Ma što o svojem statusu ljepotice rekla, ta rođena Beograđanka, koja je nekoliko godina živjela u Njemačkoj (gdje je i danas velika zvijezda), definitivno je privlačila, a i danas privlači pozornost - i izgledom i talentom.

Radoholičarka

To što je izabrala glumu kao profesiju bila je posljedica njezine želje da se bavi ljudima i onim što je ljudsko, sobom, emocijama i onime što one proizvode.

- Nisam oduvijek znala da će gluma biti moj izbor, ali stvari nam se događaju i dolaze tak onda kada smo spremni da ih prepoznamo i izdržimo - kaže Anica. - U mom slučaju, baš u vrijeme upisa na akademiju. To školovanje mi je otvorilo nove vidike.

Radi puno, u kazalištu, na filmu, u Srbiji, sada opet i u regiji, ali i u Njemačkoj, a uvijek je privlači - ono što dolazi.

- Kao glumica, naravno, nisam u poziciji birati što će to biti, ali različitost bi bio jedan od mojih omiljenih kriterija. Nemam neki omiljeni žanr - objašnjava. - Ništa u životu nije samo toliko smiješno da nema u sebi i zrnce tragičnog i obrnuto. Naći način i moći izazvati empatiju, prijeći rampu i komunicirati s gledalištem, bilo u kazalištu ili preko ekrana, uvijek iznova biti svježa u tome, e, to je forma kojoj težim.

Gdje god radila, ne vidi velike razlike.

Suprug i kćeri

- Koliko para, toliko muzike! To je otprilike jedina razlika. Suština je ista. Kao i ljudi koji se zapravo ne razlikuju bilo gdje na ovom planetu. Svi se okupljamo oko jednog projekta ma gdje to bilo, imamo slična viđenja i ambicije u vezi s tim i u određenom razdoblju se intenzivno bavimo samo ulogom. Ako imamo sreće pa se naše dobre namjere i kreativnost pretvore u uspješan projekt, onda je to idealna završnica. I tako u krug!

Ove godine navršava se 30 godina otkako se prvi put pojavila na filmu, u kratkometražnome “Peri Pankeru”... Otada je imala devedesetak uloga. Među njima i onu u “Crnom bombarderu” koji ima gotovo kultni status, odličnoj “Ženi slomljena nosa”, kao i onu barunice Castelli u Krležinim “Glembajevima” u matičnom kazalištu Atelje 212. Je li se puno promijenila?

- Sve oko nas se mijenja... Vrijeme, režimi, ukusi, kriteriji... Mogla bih dugo nabrajati. Zašto se i mi ne bismo mijenjali? Čovjek napreduje mijenjajući se. Možda jesam ista, ali ne razmišljam isto. Svakako i na svu sreću se mijenjam jer je to neizbježno i jedna od dobrobiti ovog života - govori Anica.

U filmu 'Kako je propao rokenrol'

Uspjela je, usprkos slavi, izbjeći tračeve, razvlačenje u nezasitnom žutom tisku, izgraditi normalan obiteljski život i sačuvati privatnost svojeg supruga i kćeri. Taj dio sebe oduvijek je dozirala oprezno, taman koliko treba. Voli kupovati na tržnici, kuhati, uživati u obiteljskom krugu, uzgajati začinsko bilje, opustiti se...

‘Dosadna’ osoba

- Sve je pitanje odluke! A onda to svakako nije teško. Taj ‘normalni obiteljski život’ postaje oaza, mjesto gdje se skuplja dobra energija. Uostalom, čini mi se da je takva priča primjerenija za one koji se nazivaju svjetskim zvijezdama - objašnjava. - Na ovim našim prostorima su glumci i svi iz umjetničke branše i uostalom svi zaposleni ljudi, na neki način pravi čarobnjaci u uskađivanju poslovnog i privatnog. Kuhanje, tržnica i sve što uz to ide je svakodnevica, a ne ekskluziva.

Jednom prigodom izjavila je da je privatno prilično “dosadna osoba”. No, kolege i prijatelji te ljudi koji su s njom radili i ljudi iz medija demantiraju je.

- Istina je negdje između tog javnog i privatnog. Kao glumica nemam druge mogućnosti nego prepustiti drugima da kažu tko sam i kakva sam. Meni i mojima ostaje onaj drugi dio privatnosti, da se u njemu snalazimo kako znamo i umijemo.

Ima ona, rekla je također, čak pomalo asocijalnu crtu. Voli ljenčariti sama, kući, u nekoj udobnoj odjeći i ne proviriti van po cijele dane.

- Ali to je samo moj način za punjenje energije - smije se.

U “Crno bijelom svijetu” Anica glumi ženu u tridesetima. A tako i izgleda iako su joj 52 godine

Kada je pitate kako to da, iako puno radi, vrlo rijetko daje intervjue, prilično je rezolutna.

- Zastupljena sam u medijima taman koliko je potrebno. Mediji me traže onoliko koliko i ja tražim njih. To je uzajamno dobro usklađena veza i na taj način skladno funkcioniramo - govori. - Nisam neki stručnjak kad je o tome riječ, ali mislim da ni jedan pojedinac nema takvu moć da za sebe može stalno grabiti malo medijskog prostora. Prije će biti da su medijima potrebni ti pojedinci, pa su mediji i odgovorni koliko su zastupljeni.

U “Crno bijelom svijetu” Anica glumi ženu u tridesetima. A tako i izgleda iako su joj 52 godine.

Lijepi ljudi

- Ljudima se samo čini da se nisam promijenila. A zapravo kad me pitaju o izgledu, kažem da bi sada bilo primjerenije da me pitaju o zdravlju jer sam na njega fokusirana i zahvalna ako je dobro i kad je dobro - govori Anica. Dodaje da ljepotom odavno ne smatra fizičke atribute, nego sve “ono drugo”.

- Smatram da sam okružena lijepim ljudima. A tako je bilo i u Zagrebu za vrijeme snimanja “Crno bijelog svijeta”. Trebate ga gledati!