Putovanje u prošlost koje nipošto ne biste trebali propustiti

Kada sam s kolegom razgovarao o slijepoj ulici u koju je zapala hrvatska kinematografija, rekao mi je da je jedino rješenje da se napravi veliki propuh, da se ukine sustav po kojem jedni autori dodjeljuju projekte drugima i da šansu moraju dobiti klinci s ulice.

Po njegovu sudu, tako je bilo i u razdoblju novog vala. Znao je tada mnoge glazbenike koji su odlično svirali, ali nisu bog zna što napravili, no odjednom je nahrupila grupa mladih poluamatera skromnog sviračkog umijeća, ali provokativnih ideja te u trenu osvojila scenu. Njima su se brzo priklonili kao producenti pripadnici starije generacije, jer su shvatili da to što nudi nova generacija ima smisla, ali i golemi odjek.

U tom je pogledu razdoblje novog vala zbilja bilo mitsko vrijeme. Ohrabreni pankerskom revolucijom u Velikoj Britaniji i Americi, i u nas su već od 1977. iskrsavale grupe sastavljene od glazbenika, nerijetko maloljetnika, za koje nitko nikad nije čuo.

‘Hit meseca’

Od jeseni 1978. tjednik Polet popularizirao ih je bez zadrške i branio u sukobima sa socijalističkim sustavom: prvi album Prljavog kazališta iz 1979. - koji je producirao etablirani roker Ivan Piko Stančić - dobio je porez na šund, što je izazvalo proteste čak i u glasilima kakav je bio Vjesnik, međutim, već 1980. ta je grupa svojim drugim albumom “Crno-bijeli svijet” postala srednjostrujaška atrakcija vrijedna oponašanja. Kada se Jasenko Houra zainteresirao za ska trend, za njim nije htio zaostati ni megapopularni Goran Bregović, pa album “Doživjeti stotu” ima vrlo sličan zvuk. Sve je moralo biti u znaku novog vala, tako da su filmaši srednje generacije Bruno Gamulin i Milivoj Puhlovski za svoj prvijenac “Živi bili pa vidjeli” angažirali ljubljansku grupu Buldožer, iako je taj spoj starog i novog bio dosta neskladan.

Kako su im se albumi sve bolje prodavali, mladi glazbenici sami su odlučivali u kolikoj se mjeri žele etablirati, televizija im je posvećivala puno pažnje, a početkom osamdesetih TV Beograd uveo je “Hit meseca” po uzoru na britanski “Top of the Pops”. Novom valu bili su bliski svi oblici alternativne kulture, pogotovo eksperimentalni film i konceptualna umjetnost, pa ne čudi što su Goran Trbuljak i Tomislav Gotovac bili tako utjecajni u tom razdoblju.

Nešto se od duha novog vala osjetilo i u književnosti, u kazalištu je glavna atrakcija bila Kugla glumište, ukratko, kultura na prijelazu sedamdesetih u osamdesete dobila je radikalan redizajn. I ne samo kultura! Droga - pogotovo marihuana - prvi put je na velika vrata ušla u našu svakodnevicu, joint ste mogli nabaviti na svakom koraku. Ispijanje pića na ulici, na potezu od zagrebačkog Kavkaza i Zvečke do Blata postalo je normalna stvar, subotom se tuda jedva moglo prolaziti. Ako ste imali otvoren devizni račun u nekoj od banaka, mogli ste naručivati na stotine albuma iz Velike Britanije, a plaćati razmjerno malu carinu.

Bojkot filmskog smeća

Kako je socijalistički sustav sve to trpio? Po nekim teorijama, komunistička vrhuška svjesno je tolerirala ta mladenačka gibanja, svjesna da je to neka vrsta ispušnog ventila. Ivica Račan, mladi ideološki “komesar” u CK SKH, pažljivo je pratio što se piše u Poletu i događa na kulturnoj sceni te intervenirao samo kad se moralo. Skandal oko moje recenzije “Okupacije u 26 slika” Lordana Zafranovića, bio je takav primjer (iako, problem nije bio u tolikoj mjeri u mom tekstu koliko u bezobraznom Poletovu uvodniku koji je pozivao na bojkot mladih protiv tog “filmskog smeća”).

Polet je tako upozoren da postoje granice koje se ne smiju prijeći, no kasnije ih je prekoračivao u još nekoliko navrata, ali pod drugim urednicima. Dozvolu za buntovništvo dobio je zahvaljujući dosadnim člancima u prvoj trećini lista, koji su se bavili navodnim problemima socijalističke omladine.

Za razliku od rokera, pred njegovim novinarima nije bila osobito blistava karijera, mogli su pisati u šminkerskom i vrlo liberalnom dvotjedniku Start, što su mnogi i radili, ili pognuti glavu i uklopiti se u druga Vjesnikova izdanja.

Poletova naklada tih godina je bila oko trideset tisuća primjeraka, no koliko je mistificiranje novog vala relativna stvar pokazala je činjenica da je zlatno razdoblje Poleta bila druga polovica osamdesetih, kada je tom tjedniku utjecajni Stipe Šuvar počeo dostavljati materijale protiv svojih političkih protivnika: naklada je tada narasla na sedamdeset tisuća, kupovali su ga svi slojevi građana željni političkog senzacionalizma.

Račan se nije trebao brinuti zbog političkih i društvenih oštrica hrvatskog rocka, jer ih tamo ionako previše nije bilo, osim na prvom albumu Prljavog kazališta i dosta uvijeno u pjesmama Azre i Johnnyja Štulića: nismo imali subverzivnu grupu poput Pankrta, no to je bilo u susjednoj Sloveniji, dok je Zabranjeno pušenje provociralo po Bosni i Hercegovini.

Već su se tada skupljali materijali za Bijelu knjigu ekscesa u kulturi i politici koja će biti objavljena 1984., preobraćeni nacionalist Goran Babić obračunavao se s neprijateljima socijalizma u dvotjedniku Oko, a Vlado Gotovac, bivši glavni urednik Hrvatskog tjednika, još je robijao u Lepoglavi. Bilo je to vrijeme velikih sloboda i velikih nesloboda.

Duh tog vremena - dakako, u okvirima obiteljske zabavne serije - vješto je uhvatio “Crno-bijeli svijet” Gorana Kulenovića čije emitiranje počinje danas na Prvom programu HRT-a: dvije od 12 epizoda režirao je Igor Mirković, koji je razdoblje novog vala već mitologizirao u vrlo gledanom dokumentarcu “Sretno dijete” iz 2003., no ova je serija puno slojevitija. Ne samo zato što su njezini protagonisti pripadnici različitih generacija, pa vam se objašnjava kako se u socijalizmu snalazio uspješan poslovni čovjek, kako mladi novinar Studentskog lista, a kako tinejdžer kojem je najveći problem osvojiti prvu curu.

Svakodnevni život

Radnja počinje 1980., u jednoj od najvažnijih godina po jugoslavenski socijalizam, jer je početkom svibnja umro Tito. Njegova smrt uzdrmala je, ali ne i srušila režim koji je nastavio funkcionirati. Policija bi vam i dalje prijetila zatvorom ako bi vas uhvatila s jointom, na radnom mjestu ste bili privilegirani ako ste bili član Saveza komunista, a u svakodnevnom životu očekivale bi vas nesmiljene borbe s nestašicama struje i benzina. Pred vama je putovanje u prošlost koje nipošto ne biste smjeli propustiti.