EKSKLUZIVNI INTERVJU

Stefan Kapičić: Jacku Baueru spasio sam život od bande ubojica

Stefan Kapičić od nedavno živi u holivudskoj tvornici snova, a unatoč slavnim susjedima na Beverly Hillsu najviše se druži sa zagrebačkim kolegom Zoranom Radanovićem i Sašom Rendulićem

Među glumcima s prostora bivše države koji pokušavaju naći svoje mjesto u holivudskoj tvornici snova, jedan od najuspješnijih u posljednje vrijeme je beogradski glumac Stefan Kapičić, koji je upravo prošli tjedan doživio vrhunac svoje dosadašnje karijere: premijeru nove, osme sezone hit-serije “24”, u kojoj je glumio plaćenog ubojicu rame uz rame s Kieferom Sutherlandom.

Hrvatskoj javnosti Kapičić je ipak najzanimljiviji zbog dugogodišnje veze sa Splićankom Mirandom Viđak, modnom dizajnericom, povremenom glumicom i djevojkom s duplerice hrvatskog Playboya, koja upravo započinje svoju književnu karijeru te bi njezin prvijenac trebao izaći u Srbiji prije ljeta 2010.

Kako izgleda vaš zajednički život u Los Angelesu?

Miranda: Živimo vrlo mirnim životom, za razliku od prije. Budimo se rano, radimo puno i rijetko izlazimo. Los Angeles je dnevni grad kojemu noćni život nije jača strana, ako se ne radi o premijerama i partyjima vezanim za industriju. Družimo se s nekolicinom prijatelja porijeklom iz Europe, nekolicinom Njujorčana, a od naših ljudi ja se čujem jedino s Korinom Longin.

Stefan: Ma, kao u filmu! Identično. Šalim se naravno. Živimo na Beverly Hillsu, sama pozicija vam i govori da smo okruženi raznim slavnim osobama. Ni sam ne znam koga sve do sada nismo sreli. Inače, Los Angeles je grad koji je strašno surov za samački život, stoga život udvoje užasno mnogo znači i važan je sastojak za uspjeh. Ja osobno ne znam kako bih preživio ovu industrijsku džunglu da mi Miranda nije tu, sretan sam što nisam došao sam i prolazio kroz teške periode navikavanja na drugu zemlju i druge sisteme jer sam došao sa njom koja je živjela u Americi već 13 godina, i sve i svakog je znala, što mnogo znači. Zahvaljujući njoj upoznao sam i dobio svoje prve menadžere, pa preko njih i agente, što je ekstremno teško u ovom gradu. Dan nam počinje od 8 ujutro, međutim kad izlazimo često se družimo s mojim zagrebačkim kolegom Zoranom Radanovićem, snimateljem Sašom Rendulićem i kostimografkinjom Irenom Stepić, te nekolicinom Europljana.

Možete li nam detaljnije opisati nastup u seriji "24" i novi projekt, horor-filmu "Last Call at Bloody Mary's"?

Stefan: U novoj sezoni “24” glumim ubojicu koji je poslan da likvidira jednog od bivših članova bande koji Kieferu Sutherlandu, odnosno Jacku Baueru, donosi jako važnu informaciju o atentatu. Moje je snimanje trajalo desetak dana i bilo je jedno od najljepših iskustava u mom životu. Raditi sa zvijezdom poput Kiefera Sutherlanda i to još u ulozi koja ga je proslavila, u najgledanijoj seriji na svijetu, neopisivo je iskustvo. Bilo je jako smiješno kada smo radili na sceni mog ubojstva - koje je zapravo trebalo biti potpuno drugačije - trebali smo se hrvati, malo potući i onda me on trebao baciti niz stepenice. Međutim kad je Kiefer stao pored mene da započnemo tučnjavu, razlika u našoj visini bila je jako velika i neprikladna da bi on pobijedio, tako da je on sam odlučio kako bi bilo mnogo bolje da me zaskoči sa sjekirom i tako me svlada, na što smo se svi nasmijali, ali je na kraju ostalo tako. Kiefer je sjajan čovjek i veliki profesionalac, dosta mi je pomagao u scenama pucanja i rukovanja oružjem. Što se tiče horora koji je u pripremi, još se radi na završnoj verziji scenarija, a zanimljivo je da je Donald Sutherland pristao glumiti malu cameo ulogu u filmu u želji da pomogne piscu scenarija, čiji je poznanik. Eto, nekako je ispalo da surađujem s obitelji Sutherland, ne bunim se.

Imate li još nekih novih angažmana u 2010. godini kod nas u Hrvatskoj ili u Srbiji?

Miranda: Nemamo nikakvih planova, nitko nas ne zove! Šalim se, nemamo nikakvih posebnih planova, trenutačno smo koncentrirani na Los Angeles, jedino što imamo je izlazak moje knjige u Srbiji u 2010., nadam se prije ljeta. Nemam još nikakav plan za njeno izdavanje u Hrvatskoj, pošto sam napisala jednu saljivu i satiričnu knjigu o našim (mojim i Stefanovim) medijsko-tabloidnim zavrzlamama kojima smo se nosili kao jedan, da tako kažem, mješoviti par, koje su me u početku jako živcirale, a onda su mi postale smiješne. Događale su se u Srbiji, tako da ne znam kako bi to imalo smisla izdavati u Hrvatskoj.

Skupa ste skoro pet godina, da li je brak na vidiku?

Stefan: Nemojte se ljutiti ali to su naše slatke tajne.

Bili ste nedavno zajedno u Beogradu, namjeravate li skupa posjetiti i Mirandin rodni Split?

Miranda: Ja sam bila u Splitu za Božić koji sam provela sa svojom obitelji, Stefan nije ovaj put došao sa mnom jer smo došli na vrlo kratko vrijeme ovaj put i nije se htio razdvajati od svoje obitelji, ipak ih nije vidio dvije i pol godine, ali na ljeto planiramo provesti više vremena u Hrvatskoj.

Stefan: Nakon dvije i pol godine ja sam morao ostati u Beogradu s mojom obitelji i prijateljima i jako mi je žao što nisam stigao s Mirandom posjetiti Split. Mjesec dana je stvarno bio užasno mali period da nadoknadimo sve propušteno. Ali sigurno na ljeto kad ponovo dođemo, nadam se da zbog posla neću biti spriječen, potrudit ću se da što više vremena provedemo u Splitu. Da bude bar pola Beograd pola Split.

Imate li namjeru trajno ostati u SAD-u ili se možda za par godina namjeravate vratiti u naše krajeve? Možete li se uopće zamisliti kako živite u Hrvatskoj ili Srbiji, ako da gdje?

Miranda: Ja obožavam dolaziti kući, u Hrvatsku, i obožavam provoditi vrijeme sa prijateljima, a obitelj mi nevjerojatno nedostaje, sa godinama sve više i više. Ali ja živim u Americi od svoje 20. godine, te sam, neki kažu, postala Amerikanka. Strašno sam naviknuta na američki način života te mi je ponekad tesko kući. Najidealnije rješenje i nešto čemu težimo je da podjelimo svoje vrijeme na pola, nekoliko mjeseci u Americi, nekoliko u Europi i kući, naravno.

Stefan: Iskreno ja bih najviše volio da nam Los Angeles bude baza u životu. Jako nam odgovara ovaj grad što ne znači da ne bi u godinama koje dolaze provodili bar po četiri, pet meseci u našim krajevima. Ipak smo na tim prostorima odrasli i dosta nas stvari veže, obitelj, prijatelji... Tako da se korijeni nikada ne smiju zaboraviti, naročito kada budemo imali djecu, želio bi da znaju odakle su.

Gdje se vidite za deset godina?

Miranda: Za 10 godina se vidim sretna i ispunjena, privatno i poslovno, a totalno je nebitno gdje će to biti. Najbitnije, gdje god da to bude, nadam se dječjem motanju oko nogu dok pokušavam skuhati ručak.

Stefan: Kao što sam negdje skoro rekao, prorok nisam, zato ajmo polako dan za danom. Za sada smo u Los Angelesu, a poslje ćemo vidjeti, samo da nas zdravlje i sreća služe.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:58