POPULARNI BEOGRADSKI GLUMAC

Stefan Kapičić: Kako sam osvojio lijepu Laru i spasio Jacka Bauera

 Cropix

Beogradskoga glumca Stefana Kapičića trenutačno možemo gledati u dvije hit-serije. U “Larinom izboru” Nove TV glumi Nikšu koji se zaljubljuje u glavnu junakinju serijala, dok u osmoj sezoni serijala “24” što se emitira na HTV-u igra plaćenog ubojicu koji, otkriva, vlastitom nepažnjom, spašava život Jacku Baueru. Sin glumice Bebe Žugić i košarkaša Dragana Kapičića otkrio je kako je u djetinjstvu maštao o tome da će i sam zakucavati trice u koš, prisjetio se svoje prve uloge, kao i početaka u Hollywoodu te ispričao kako je zbog jedne uloge uspio smršaviti punih 35 kilograma.

Koliko je činjenica da vam je mama glumica Beba Žugić utjecala na odabir vašeg posla?

- Želja mojih roditelja oduvijek je bila da se bavim onim što će me učiniti sretnim i nikad se nisu izravno miješali u odluke koje sam donosio. Moja majka se odrekla karijere radi obitelji i nije se pokajala, tako da sam na neki način ja nastavio tamo gdje je ona stala. Ona me je prva uvela u svijet glume, otkrila mi čari kazališta i drago mi je što je ja danas činim jako ponosnom.

O kojem ste zanimanju maštali kao klinac?

- Sanjario sam o tome da ću igrati u NBA ligi, a rezervna varijanta bila je da se jednog dana kada odrastem zaposlim u cirkusu kao dreser lavova.

Koja je bila vaša prva uloga?

- U prvom razredu osnovne škole glumio sam medvjeda Balooa u predstavi ‘Knjiga o džungli’. Tada sam bio bucmast pa sam idealno izgledao za taj lik.

Zbog čega ste zapravo nakon glumačkih uspjeha otišli iz Beograda i odlučili nastaviti karijeru u Americi?

- San svakog glumca je da se bar jednom u životu oproba u holivudskoj produkciji. To je neki logični slijed. Riskirao sam i pokušao, a zahvaljujući sreći, upornosti te uz podršku mojih najbližih i - uspio. No, grdno se vara svatko tko misli da je tamo lako uspjeti. Hollywood je užasno surov i često vas može sažvakati i ispljunuti. Jako je bitno da ste hrabri, da imate jaku vjeru u sebe, ali i da vas prati sreća. Ja znam mnogo mojih kolega koji su dolazili i pokušavali, ali su se na kraju vratili doma.

kako je izgledao vaš prvi susret s tom zemljom? I jeste li možda poput mnogih glumaca koji kreću u posao morali na početku raditi i poslove koji nemaju veze s glumom?

- Prvi put sam u Los Angelesu bio s filmom ‘Skoro sasvim obična priča’ 2003. na American Film Institute, kad sam se na prvi pogled zaljubio u taj grad. Još tada sam stvorio vrlo korisna poznanstva koja i danas traju s ljudima poput Saše Rendulića i Irene Stepić, Gorana Gajića i Mire Furlan… Nekoliko godina poslije upoznao sam Mirandu koja u SAD-u živi od svoje 20. godine i koja se baš u tom trenutku namjeravala preseliti iz New Yorka u Los Angeles radi svog posla. Pošao sam za njom možda malo prije nego što sam ja to planirao i ostavio neke projekte iza sebe ovdje, ali na kraju se sve to pokazalo kao odličan potez. U njoj sam imao najboljeg vodiča za upoznavanje američkog načina života. Zahvaljujući Mirandi moj period adaptacije je trajao veoma kratko. Pomogla mi je s poznanstvima u mojoj industriji, upoznala me s pravim ljudima i imao sam sreću da sam veoma brzo počeo snimati, tako da nisam morao raditi poslove koji nisu vezani uz glumu.

ipak, na koliko ste audicija bili prije nego što ste dobili prvu veću ulogu?

- Imao sam sreće, pa sam prošao već na prvoj audiciji na koju sam otišao. Bila je to audicija za seriju ‘The Unit’ (Specijalna postrojba). To je jedan od trenutaka kojih ću se sjećati cijelog života. Bio sam sretan što sam uopće dobio šansu za audiciju pred čuvenim David Mametom, a kad su mi nakon nekoliko dana moji agenti javili da sam dobio svoju prvu ulogu u Hollywoodu, mojoj sreći nije bilo kraja.

U Hrvatskoj vas trenutačno gledamo u dvije serije: u ‘Larinom izboru’ Nove TV i serijalu ‘24’ koji se prikazuje na HTV-u. Koliko se posao u Hrvatskoj razlikuje od onog u Americi?

- Hollywood je Hollywood, nigdje nije isto kao tamo, ali profesionalac je profesionalac gdje god se nalazio. Sama činjenica o veličini budžeta s kojima se tamo i ovdje ulazi u neki projekt, ukazuje na razliku, plus i minus. Vi ovdje radite najskuplji film za milijun do dva milijuna eura, dok je na primjer zadnji film u kojem sam u inozemstvu glumio, ‘Big Miracle’, snimljen za tamošnji osrednji budžet od 40 milijuna dolara.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju priloga Studio Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 22:39