SLJEME ČEKA NOVU KRALJICU I KRALJA, EVO ŠTO VAS SVE ČEKA NA OMILJENOJ UTRCI Na Sljeme možete doći samo na jedan način, potrudite se da HGSS nema posla

Peti mu je pokušaj bio sretan. Četiri se puta nije uspio plasirati u drugu vožnju na Snježnoj kraljici, ali lani je Istok Rodeš sve naplatio. Bio je 18. poslije prvog laufa, ali u drugom je ostvario peto vrijeme i s ukupno sedmim mjestom izjednačio najbolji plasman karijere u Svjetskom kupu. To ga, na neki način, gura u prvi plan među hrvatskim skijašima i uoči ovogodišnje sljemenske utrke, premda treba ozbiljno računati i na preostali trojac iz A reprezentacije.

Nije teška, ali je duga

- Očekuje se puno od mene, ali ja očekujem od sebe puno više nego kaj bilo tko drugi očekuje, tako da se ništa posebno psihološki ne pripremam. Ništa nije drukčije nego prije bilo koje druge utrke, imamo 12 slaloma Svjetskog kupa, svaki je podjednako važan. U redu, kad dođeš na start na Sljemenu, ipak shvatiš da je to domaća utrka, pa se možda osjeti nešto, ne mogu reći da je to dodatna motivacija, jednostavno osjetiš iznutra da si tu doma i to je to - priča Rodeš.

Nema, dakle, nikakvog posebnog stresa uoči domaćeg nastupa?

- Unaprijed jesam hladnokrvan, zakaj bi mi bilo stresno prije utrke, a na samoj utrci se to osjeti, naravno. Osjetiš malu razliku, ali nije to nekaj kaj ne mogu prebroditi, to sam i pokazao prošle godine. U svakom slučaju, nije to ništa čega bih se trebao bojati. Mislim da mogu prijeći preko toga i vjerujem da mogu izvući svoj maksimum, bez obzira na domaću publiku i određeni pritisak.

Na sljemenskoj stazi je skijao toliko puta da dobro zna svaki njezin centimetar.

- Sljeme skijaški nije toliko teška staza, nema tu nekih velikih strmina, prijelomnica, kosina, ali je jako dugačka. Ima jednu jako dugu ravnicu, a prije toga kratku strminu iz koje treba prenijeti jako veliku brzinu. Jer ako si spor na toj ravnici, sa sitnim si pogreškama možeš na kalendar zapisivati koliko si zaostao. Nakon toga dolaziš na zadnju strminu koja zapravo i nije toliko strma, taman je nešto između strmog i ravnog, a već si dosta umoran, tempo je spor, a trebaš ga podići. I ako tu zadnju strminu odradiš lagano, kako ti osjećaj daje u tom trenutku, jer si već dosta umoran, isto možeš jako puno izgubiti.

Filip Zubčić kaže da to poznavanje staze slalomašima i nije neka prednost, a Istok se slaže s njim.

- Pa i nije prednost. Ja više nisam među ovima koji se bore za 30. mjesto, želim se boriti za nešto više a svi favoriti već dobro poznaju stazu, nitko od njih neće sad prvi put voziti na Sljemenu. To što trenirate malo više na toj stazi vam daje neku dodatnu sigurnost, ali nije to ono kaj će na kraju odlučiti hoćeš li biti pobjednik, na postolju ili među najboljih 10.

Sama postavka staze, kaže Istok, ne utječe previše na njegovu izvedbu, njegovom skijanju odgovara sve.

Meni sve paše

- Uopće o tome ne razmišljam, to su stvari na koje ne mogu utjecati. Meni paše apsolutno svaka postavka, od najlakših do najtežih, sve znam i sve mogu skijati, tako da u tome sigurno neću tražiti eventualnog krivca. I u Val d’ Isereu sam u prvoj vožnji, kad je bila dosta teška postavka, pokazao da mogu biti brz, pokazao sam to i na lakšim stazama, tako da meni to ne znači ništa.

Varaždinac je u oba ovosezonska slaloma osvajao bodove, u Leviju je završio na 14. mjestu, a u Val d’Isereu je bio 25. iako je nakon prve vožnje držao sedmo mjesto.

- Rezultatski nije to ono čemu težim, ali dao bih si dobru ocjenu za smjer u kojem idem. Ali opet, kad dođe vrijeme, to treba i pokazati. Mislim da sam na dobrom putu za velike stvari. Napredak je jako, jako velik u odnosu na prošlu godinu, što se možda ovako i ne vidi, ali ga ja osjećam.

Boris Kovacev / CROPIX

Prvi Top 10 rezultat ove sezone još čeka. Kad uspije spojiti dvije odlične vožnje, mogao bi to biti veliki rezultat.

- U Val d’Isereu sam prvu vožnju odradio dobro, bio sam brz, a s trenerom sam zaključio da to nije ni blizu mog maksimuma s treninga. Ni u drugoj vožnji nisam lošije skijao, ali sam napravio pogrešku. Staza je bila dosta teška, puno je ljudi tamo pogriješilo, dogodilo se i meni. A s Levijem sam zadovoljan jer nisam tada bio u ovakvoj formi u kakvoj sam sada, a opet sam uspio biti dosta dobar.

Nema granica

Istok je tip koji cilja isključivo na najviše i uopće to ne skriva.

- U mojoj se glavi broje samo pobjede. Ne želim time ništa najaviti, ali nemam problema s time da otvoreno kažem da mislim da su samo pobjede bitne, a sve ostalo su samo bolji ili lošiji rezultati. Ne mogu znati što će biti, hoće li se to dogoditi sada ili za koju godinu, ali znam da si ne postavljam nikakve granice i da vjerujem u to. Trebam ostati na zemlji i skroman, ali u mojoj glavi je jedino to da treba biti najbrži na planini i to je to. Kad na utrci osjećaš tremu, pritisak, živiš tih 55 sekundi na samom rubu u svakom zavoju, pa izvučeš dvije takve vožnje i pobijediš, to je ono kaj meni ispuni srce, to je ono za kaj ja živim u skijanju i za kaj treniram svaki dan - zaključio je bivši svjetski juniorski prvak u slalomu.