ONA JE NAŠA NAJVEĆA UZDANICA NA SLJEMENU Nakon četiri operacije vratila se skijanju: 'Ivica mi je bio velika pomoć kada mi je bilo najteže'

Gotovo dvije godine su trajale muke Leone Popović, 22-godišnja Mrkopljanka je na najbolniji način shvatila onu staru skijašku “mudrost” da u ovom sportu nije pitanje hoćete li se ozlijediti, nego kada će se to dogoditi. Njoj se dogodilo na najvećoj mogućoj pozornici, u veleslalomu Olimpijskih igara u Pjongčangu. Težak pad donio joj je potpunu rupturu prednjeg križnog ligamenta i djelomičnu ruptura medijalnog kolateralnog ligamenta. A da jedna nesreća ne dolazi sama, osjetila je u listopadu 2018. kada joj je nakon jednog doskoka koljeno opet zaštekalo i završila je na još jednoj operaciji.

Iznenadila samu sebe

U Svjetski kup se vratila u studenom 2019. u veleslalomu u Killingtonu, a premda joj je to dosad bila jača disciplina, pomalo neočekivano je do prvih povratničkih bodova došla u slalomu. Prošli je vikend u Lienzu završila na 26. mjestu, a to su joj ujedno i prvi bodovi uopće u slalomu. Taman pred nastup na Snježnoj kraljici.

- Iskreno, i sama sebe sam iznenadila u toj prvoj slalomskoj vožnji u Lienzu. Uopće nisam mogla procijeniti tijekom skijanja je li to dobro ili nije, tako da sam bila stvarno jako sretna u cilju. Prvi slalomski bodovi su tu, a sada se nadam da ću uspjeti i na Sljemenu ponoviti takvu vožnju. Opet ću imati visoki startni broj, ali sigurna sam da će staza biti dobro pripremljena i vjerujem da mogu odraditi dobre vožnje - najavila je Leona današnji nastup prije nego što se još malo vratila na Lienz.

- Osjećala sam se dobro, ali stvarno nisam dugo startala u slalomu u Svjetskom kupu, tako da mi je baš bilo teško procijeniti gdje sam. Zato smo i došli u Lienz da malo vratim taj osjećaj prije Sljemena i na kraju su mi ti bodovi bili lijepo iznenađenje.

Toliko da uopće nije znala što treba raditi uoči druge vožnje.

- Bilo je malo zbunjujuće jer nisam znala ni kad je ogled ni bilo što drugo. Sve je bilo na brzinu. Drugi lauf sam svjesno odskijala ziheraški, bez puno forsiranja. Ali, sigurna sam da ću ponovno ući u drugu vožnju, a onda ću se baciti na glavu. Možda već danas.

Priznaje da joj nije bilo nimalo lako podnijeti razdoblje bez skijanja.

Facebook

- Bilo je teško, pogotovo s obzirom na to da sam bila ozlijeđena tijekom zime. Gledaš utrke na televiziji, a još su i naši dečki jako dobri, i onda ti je još teže sjediti doma i ne skijati. Ali, isto tako ti se u takvoj situaciji poveća i motivacija i želja da se što prije vratiš i počneš trenirati i skijati.

Ima u našem skijanju, na žalost, puno iskusnih kad su teške ozljede u pitanju, tako da se imala s kime savjetovati.

- Puno sam pričala s Ivicom Kostelićem. Govorio mi je o nekim svojim osjećajima, uspoređivao svoje situacije s koljenom i skijanjem i stvarno mi je puno pomogao u tim psihički teškim trenucima. Ali, na odustajanje nikad nisam pomišljala. U skijanju je uvijek puno ozljeda, a kad pratiš ostale cure i dečke i kad znaš da su se uspjeli vratiti, ne razmišljaš o odustajanju.

U kakvom je danas stanju koljeno, stvara li joj probleme?

- Nije baš svaki dan odlično, zna se dogoditi da ponekad imam problema i moram ga dosta bolje i više zagrijati prije treninga i utrke, ali uspijevam normalno skijati i utrkivati se, a to je najvažnije. Imala sam ranije i ozljedu potkoljenice, također na lijevoj nozi, i još jednu artroskopiju, tako da su to već četiri operacije na istoj nozi. Ni ne očekujem da će biti odlično, sad mi je normalno da ga trebam malo više zagrijati.

Štedi li ponekad nogu tijekom treninga i utrka?

- Ne razmišljam uopće o tome, ne mogu štedjeti koljeno. U skijanju moraš ići 100 posto ili bolje da ne ideš uopće.

Nakon što je probila barijeru i osvojila prve bodove poslije povratka, ne krije da ima velike ambicije do kraja sezone.

- Želim uzeti još bodove u veleslalomu jer sam tu u još boljoj formi nego u slalomu. Ali, kad dođu utrke, ne pokažem ono što radim na treningu. Već sam u Courchevelu imala jako dobre prolaze, čak i u prvih 20, i uvjerena sam da ću to uspjeti ponoviti do kraja sezone. Želim jedan pravi rezultat, zapravo nekoliko njih.

Sugrađanin Fak

Jesu li u planu i nastupi u brzim disciplinama?

- Planiram voziti kombinacije, ali one koje su malo kasnije u kalendaru. Ovisi o tome koliko ćemo trenirati super G jer kad se vraćaš nakon ozljede, najlogičnije je prvo se vratiti u onu disciplinu koja ti je prije išla najbolje, pa onda postupno proširivati. Nadam se da ćemo uspjeti trenirati i super G jer bih stvarno htjela nastupati u kombinacijama.

Leonin je trener Goran Rački, a ove je sezone u ekipi i naša druga skijašica, tri godine mlađa Ida Štimac, što svima odlično odgovara.

- Odvajamo se na nekim utrkama, ali pokušavamo što više biti zajedno na treninzima. Super je što je uz nju i slovenski trener Jurij Hafner, koji je nekad radio i s Kostelićima. On je novi u ekipi i dosta je iskusan, tako da nam puno pomaže. Super je i meni imati ga uz sebe na treninzima i utrkama, to je veliki plus ove sezone.

Leona je kao klinka bila vrlo svestrana, u jednom je razdoblju igrala i nogomet, čak i s dečkima, jer u Mrkoplju nije bilo dovoljno zainteresiranih djevojaka za taj sport.

- Bavila sam se s puno toga, i s nogometom, i s košarkom, i s rukometom, ha-ha. Ali, oduvijek sam više bila individualac i u skijanju sam se malo više pronašla nego u ostalim sportovima, tako da sam se u konačnici odlučila za to.

Prvo sportsko ime njezina Mrkoplja još je uvijek biatlonac Jakov Fak koji je Hrvatskoj donio olimpijsku i svjetsku broncu, prije nego što je prešao pod slovensku zastavu.

- Jakov više ne živi u Mrkoplju, tako da rjeđe dolazi, ali porazgovaramo uvijek kad se vidimo. Super je kao osoba, pomagao nam je puno dok smo bili mlađi.

Dolaze li danas na Sljeme navijači iz Mrkoplja?

- Dolaze, dolaze, nadam se u što većem broju.