Prvi trener koji je Hrvatsku vodio u finalu SP-a: ‘Ne bojim se ničega, samo našeg strpljenja‘

E sad treba rezati masline, polako se početi pripremati. Samo jedna stvar vas u tome može omesti, a ta jedna stvar je rukomet. I tako je Zdravko Zovko čovjek s kojim smo osvojili prve velike medalje u povijesti, koji nas je vodio u prvom velikom finalu, u prvom finalu Svjetskog prvenstva na Islandu u četvrtak stigao do Arene. Ovaj put klupu je imao u nekom redu tribina i kaže ovako.

- Ushićen sam bio, nisam mogao prestati gledati i uživati, to što su dečki napravili je strašno. To me podsjetilo na OI kada smo ‘96 razvalili Švedsku u prvom poluvremenu ili na Island kada smo isto napravili Švedskoj u polufinalu.

Vratio se na Island ‘95 i sjetio tih velikih dana.

- Mi nismo dotad bili na SP kao država, ali znali smo da imamo jako dobru momčad, jer su ti igrači bili na velikim natjecanjima, igrali velike utakmice. Znao sam da možemo igrati sa svakim, da možemo igrati i sa Švedskom i Rusijom koje su tada bile dvije najuspješnije selekcije u svijetu. Ispod mene su u Areni sjedili Ćavar, Gudelj, Bilić, Šola, to su dečki koji su to tada igrali, koji su bili tu. Kulminacija te momčadi bila je zlatna olimpijska medalja u Atlanti. I realno, koliko smo god mi bili iskusni tada, to je ipak bilo kaljenje jednog tima u novim okolnostima da bi se došlo do kraja.

Ali se onda pojavila Francuska?

- Sad kada gledam na to mislim da smo se zadovoljili s tim rezultatima, ušli smo u finale kao da smo već pobijedili, trebalo nam je jače pripreme i koncentracije za njega. Mislim da smo odigrali ispod naših mogućnosti. Mislim da se ova sadašnja momčad s tim neće zadovoljiti…

DAMIR KRAJAC Cropix

Krah u Parizu, a ovo, kako objasniti?

- Uvijek i u svemu za napraviti nešto treba vremena. Trebalo je i Baliću dok je odrastao s neuspjesima u Francuskoj na SP, na Euru u Švedskoj, dok je Ćos Milković sve to prolazio da bismo prošli neophodnu fazu razvoja. I sad treba vremena i strpljenja. I važno je da smo tu gdje jesmo. Martinović, Kuzmanović, Srna, Mandić, Klarica, Jelinić, Šipić to prolaze. Svi su bili razočarani njihovim igrama u Parizu, ali evo vratilo se i tek će se početi vraćati bude li strpljenja. Moramo to napraviti.

I još je na to dodao.

- Tu su Šarac, Jaganjac, Vistoprop koji su Bundesliga, koji su bili dio te naše sjajne mlade generacije… Imamo mi tu još igrača koje možemo uvijek izvući, kao što smo i Šušnju nakon 3-4 godine. Ja se ne bojim ničega, samo našeg strpljenja. Mi koji puta znamo iz reda napraviti nered. Ako Duvnjak želi odustati, to je OK, ali ako čovjek igra u Kielu, a toliko znači reprezentaciji, ne samo na terenu, onda…

Što je bilo prijelomno na Islandu?

- Utakmica s Rusima, nakon što smo izgubili od Čeha. Nema što tu nije bilo. O Saraču i Pucu svi znaju. Ja se sjećam Jarka koji je dobio potres mozga. Pitam ga – možeš li, on kaže – mogu. Ide u kontru, Puc mi viče na klupu ‘on ne zna gdje se nalazi‘. I Jarak izađe van, ali sjedne na klupu od Rusa i svi ga pitamo – jel‘ možeš?, on ide u napad, a Jarak sjedne na rusku klupu… Suci dvije minute, opravdano, Jarak završi u bolnici, a mi ih razbijemo. To je taj moment koji ima ovaj tim.

I što reći?

- Ma ništa, 30 godina je prošlo, ali dojam je isti i svi trebao biti sretni i uživati.

Jednu stvar je Zdravko želio naglasiti.

- Svi mi zaboravimo trenere iz malih sredina i trenere koji rade s mladima u jakim klubovima. Oni su ti koji su prepoznali talent i uvjerili tu djecu da naprave ono što su napravili. Šteta da takvim ljudima ne posvećujemo više pažnje. Netko je te dečke smislio u Metkoviću, Splitu, Dugom Selu, Ogulinu, Rijeci, Zadru, Ljubuškom, Mostaru... Pobere se vrhnje na kraju i sve njih se zaboravi. Naravno da su zaslužni i oni krajnji, ali se ni ostale nikad ne smije zaboraviti.

Jeste li gledali Dansku i Portugal dosad?

- Jesam, igraju odlično. Ali, sve momčadi na velikim natjecanjima imaju jedan loš dan, a oni do svog međusobnog susreta još nisu imali. Danska je klasa već dugo. Portugal je dao novu dimenziju rukometu, a tu su danas i Brazil, Italija, Austrija koja pokazuje puno. Skandinavci su dominantni, no sve je više selekcija s juga koje pokazuju da im se žele priključiti. Dosta zanimljivo SP – zaključio je Zdravko Zovko.