Čudesno je mjesto ta Pamplona. Ne samo zbog vizure i energije, koja opija, već i zbog jednog posebnog kluba, a još i posebnijeg igrača. Riječ je o - Anti Budimiru...
Osasuna kao klub, naime, pozvala je malu skupinu hrvatskih novinara na vikend u srcu pokrajine Navarra, kako bi time odala i "hommage" najboljem stranom strijelcu u povijesti kluba, ali i čovjeku koji u mnogo čemu personificira taj klub. U to ime u subotu su održali i zanimljivu prezentaciju o klubu, omladinskom pogonu, stadionu, povijesti, ali sve je bilo obojeno Budimirom. Pa tako i detalji koji su se otkrivali. Recimo, CEO kluba Fran Canal, oduševljen hrvatskim napadačem, u jednom je času kazao...
- Ne, nismo ove zime dobili niti jednu poruku za njega, ali ljetos jesmo. Iz Turske. No odmah smo se zahvalili. Ante je, naime, neprocjenjiv. Jasno, da dođe neka nemoralna ponuda, morali bismo razmisliti, ali kada kažem Budimir, mislim - nema šanse! Zato uostalom i ima ugovor do 2027., a ne bi bilo loše da ostane ovdje i nakon toga.
Na istom je tragu i šef Akademije Angel Alcalde, koji kaže da je impresioniran njegovim radnim navikama i činjenicom da često dođe u klupski kamp kako bi ujedno i radio s klincima, što sve oduševljava, dok je trener Moreno uoči nedjeljne utakmice kontra Real Sociedada konstatirao:
- Dobro, on je uvijek vrhunski. Poznajete ga, jednako kao i ja. Profesionalac je. Poznajem ga jako dobro jer smo zajedno radili u Mallorci (od siječnja 2019. do kolovoza 2020.) Neovisno o tome što ste ovdje, što je možda plus za motivaciju, on shvaća svaku utakmicu, a rekao bih i trening, kao da su mu posljednji. Moram priznati da golovi koje zabija Budi, djelomično dolaze zbog njega samoga, zbog uloženog rada, a posebno zahvaljujući njegovim suigračima koji mu također pomažu puno da ostvariti ciljeve, i osobne i ekipne. Govorimo o igraču koji zna zabiti gol, koji živi s golom. Kao i svaki drugi napadač, može upasti u slabiju seriju, da mu je teže postići pogodak, ali pozvao bih vas da vidite kako radi na svakom treningu. Nakon treninga ostaje raditi dalje na svakom osobnom aspektu i onome u čemu može napredovati. Golovi su plod njegovog rada.
Na sve to, inače, Budimir se nasmijao, zahvalio, kazao da će se truditi biti još bolji i ulagati u klupske ambicije, a onda je, ipak, za kraj razvukao ogromni osmijeh. Kada smo spomenuli rukometaše... sve je bilo jasno.
- Pratim svaki sport, svako veliko natjecanje kad igra Hrvatska, pa sam i ja tako posljednjih dana često uz naše rukometaše. Dečkima svaka čast, od srca im želim da u nedjelju osvoje naslov svjetskog prvaka. Znate, sjećam se kad je Hrvatska 2003. godine postala svjetski prvak u Portugalu, tada sam imao 12-13 godina, uh kakvo je to bilo živciranje. Skakanje cijelo vrijeme, znam da sam svaku utakmicu gledao na istom mjestu. Sada ipak sve pratim malo mirnije, ali... - stao je pa podigao pogled.
- Ali da sam najmirniji čovjek na svijetu, "ona" Mađarska me "ubila". Taj sam dvoboj već prestao i gledati, mislio sam da nemamo nikakve šanse, dvaput su nam Mađari odlazili na četiri razloge, drugi put u 56. minuti, a mi se vratimo i preokrenemo. Nevjerojatno, svaka čast dečkima, navijačima, prekrasno je posljednjih dana bilo gledati snimke iz zagrebačke Arene. Igrači, navijači, sve je baš predivno i inspirirajuće.
Finale ipak neće gledati. Naime, njegova Osasuna pola sata nakon početka velikog finala igra kontra Real Sociedada.
- Želim im svu sreću, nadam se da ćemo biti prvaci. Nažalost uživo pratiti taj dvoboj, ali čim Osasuna odigra, znam da ću se strčati dolje u svlačionicu i provjeriti rezultat. Neopisivo bih volio da se dečki iz Norveške vrate sa zlatom. Momci, sretno - s porukom je završio Budimir.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....