U derbiju protiv Hajduka koji je, nažalost po HNK Rijeku, nes(p)retno otišao na stranu gostiju, "frcale" su iskre na terenu i izvan njega, tenzije su prerasle nogometne okvire. Slično je bilo i u domaćoj nuli s Osijekom, i sam trener Tomić izjavio je za taj susret kako je to bio pravi rat na terenu.
U takvim borbenim, ratničkim utakmicama, karakter igrača posebno dolazi do izražaja. Neki igrači jednostavno podbace pod pritiskom, neke euforija i stanje "prebace", pa se ponašaju svakako samo ne kao sportaši, nogometaši, a neki jednostavno ne daju na klub i sebe, no znaju granicu gdje sport prestaje, a počinje nešto sasvim drugo.
Među potonje svakako spada Lindon Selahi, Belgijanac albanskih korijena i jedna od prvih akvizicija generalnog menadžera za sport Rijeke, Roberta Palikuće. Selahi je u svakoj utakmici 100% "unutra", može mu se osporiti i poneka lošija izvedba na terenu, ali ono u čemu su svi jedinstveni je njegov stav, karakter, "izgaranje" na terenu. Takvim igračima, "terijerima", porazi bez ispaljenog metka još teže padaju. Selahiju, baš kao ni ostatku momčadi, nije dobro sjeo svega bod iz posljednja dva domaća ogleda.
- Ma, svakako smo mogli uzeti više bodova od tog jednog, ali teško je igrati s igračem manje gotovo 60 minuta i nadati se nečemu. S Osijekom je bilo izrazito borbeno, nismo uspjeli pobijediti. Ništa, što prije zaboraviti ove utakmice, imamo vrlo važan susret ovaj vikend s Istrom 1961. Dat ćemo sve za pobjedu. Što najbolje liječi poraze? Pa, moramo već protiv Istre pokazati da su ove dvije utakmice bile pogreška. Imamo jako puno kvalitete u momčadi, odradili smo do sada prilično uspješno veći dio sezone. I dalje smo u vrhu hrvatskog nogometa, protiv najjačih momčadi smo pružili možda i najbolje igre. Još boli onaj poraz od Hajduka, a bili smo puno bolji na terenu. Ne mogu iskreno objasniti ovu lošiju seriju igara, mogu samo obećati da ćemo protiv Istre puno pucati prema golu i, nadam se, postići što više pogodaka...
Nakon perioda adaptacije na momčad i ligu, Selahi je brzo ugrabio startno mjesto u veznom dijelu momčadi i ne misli ga tako lako predati.
- Mislim da za sada nisam loš, mogu ja biti i bolji, neke utakmice nisam odigrao na razini na kojoj mogu. Klub i trener su stali iza mene, imam njihovo povjerenje i to mi je najbitnije. Uostalom, ne možeš svaku utakmicu biti najbolji, to je u sportu normalno. No, generalno sam zadovoljan učinjenim - objasnio je Selahi.
Ono što svakako zadovoljava i navijački puk Bijelih je upravo već spomenuti stav, "vibracije" koje Selahi šalje na terenu. Kako protivnicima, tako i publici. Velike momčadi, kakva Rijeka jest u nacionalnim okvirima, naprosto moraju imati takvog igrača. Po tom pitanju Lindon se ponaša kao da je, ako ne već rođeni Riječanin, barem nekoliko sezona član kluba s Kvarnera.
- Mislim da je to stvar karaktera. To je moj stil, moj način. Od prve do posljednje utakmice za klub za koji igram. Kada odjenem dres kluba, za mene u tom trenutku ne postoji ništa drugo. Ako to ne napravim na svoj način, ja ne mogu spavati po noći. Jako poštujem naše navijače, puno nam toga daju. Kada vidim svu tu publiku, roditelje koji dođu s djecom, moraš to poštovati kao igrač, kao čovjek. Mislite da bi trebalo biti više takvih igrača? Pa, možda, ne znam, to je stvar osobnosti, karaktera, ne možeš to promijeniti. To ili imaš ili nemaš. Srećom, to je u meni, uvijek ću davati sve za klub - dodao je Selahi za kraj.
Sport je često pitanje karaktera, on posebno dolazi do izražaja u situacijama kada situacija ne izgleda dobro na terenu, u igri. Vrijeme će pokazati od čega je satkana ova Rijeka, za Selahija ne moramo brinuti. Njegov voljni moment nije nikad bio upitan, uostalom, i to je nerijetko stvar karaktera.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....