Što smo sve učinili da postanemo posvojitelji: U tri mjeseca prošli smo 40 sati tečaja, testove i provjere i spremni smo

Posvajanje djece u Hrvatskoj proces je o kojem se zaista rijetko govori i piše, a kada se i spominje, unatoč tome što se radi o iznimno plemenitom činu, često je u negativnom kontekstu.

Puno se priča o birokratskom paklu kroz koji parovi ponekad moraju proći, o godinama čekanja zbog proceduralno zamornih protokola, ne samo zbog Obiteljskog zakona nego i zbog onih koji ga provode, o malom broju posvojene djece, pa na koncu, i o odustajanju od posvojenja nekad odlučnih parova zbog potraćenih godina. Pozitivne, otvorene i iskrene priče o ovoj temi i dalje su, nažalost, prava rijetkost u našem društvu, stoga iznimno veseli optimizam, jedna fotografija i nekoliko rečenica na društvenim mrežama koju su na društvenim mrežama objavili Boris Mišević, popularni RTL- ov novinar i njegova supruga Ana-Mari.

Prošli školicu

“Školica za posvojitelje je gotova. Dobili smo diplomu. Trajala je gotovo dva mjeseca. Testovi u Centru za socijalnu skrb skoro su gotovi. Pa da vidimo koliko će nam trebati vremena dok ne popunimo obitelj novim malim članom ili članovima”, napisao je uzbuđeno Mišević, a prijatelji i pratitelji na društvenim mrežama oduševljeno su se počeli javljati u komentarima, prepuni podrške za ovaj par koji je već 19 godina u vezi, od kojih 15 u sretnom braku. Kao što su napisali, uskoro bi, nadaju se, njihova obitelj mogla dobiti dugoočekivano pojačanje, a sve su odlučili objaviti na društvenim mrežama iz tri razloga.

- Kao prvo, išli smo s javnom objavom jer želimo demistificirati proces o kojem rijetko tko govori. Drugo, željeli smo ohrabriti druge koji se možda žele upustiti u proces posvajanja, ali se boje iz raznih razloga. Treće, jer želimo da se javno počne govoriti o tome kako svi u društvu i sustavu možemo pridonijeti da postupak posvojenja traje što kraće, kako bi djeca u konačnici manje patila - otkrio nam je Boris te nadodao da su se na njega odlučili jer žele pomoći nekom djetetu da provede godine u skladnoj obitelji punoj ljubavi, “jer djeca trebaju odrastati u skladnim obiteljima. Ne u domovima”.

Otvoreni za više djece

- Naravno i zato što želimo biti roditelji! Uzbuđeni smo i jako sretni, ne osjećam nikakvu tremu već se veselim što ću biti tata. Mi bismo htjeli jedno dijete, a otvoreni smo za posvajanje dvoje djece ako su braća ili sestre da se ne bi razdvajali - oduševljen je ovaj 44-godišnji novinar. U početnoj fazi procesa posvojenja, tvrdi, sve je išlo glatko, ali pozitivan stav je neizostavan. Opisao nam je i kako je to izgledalo u praksi i prepričao njihovo iskustvo u Školi za posvojitelje. Prvi korak na putu posvojenja je javiti se Centru za socijalnu skrb i pripremiti se za postupak procjene prikladnosti.

- Papirologije zaista ima puno, no uz pozitivan stav sve se rješava. Prva faza prošla je za manje od tri mjeseca. Prvo pošaljete zahtjev u svoj lokalni CZS. Uz to priložite sve potrebne dokumente, poput izvoda iz matica ili potvrde o nekažnjavanju. Nakon toga slijedi prvi razgovor u centru. Nakon toga vas zovu na testove u tom istom centru koji traju oko četiri sata i jako su opsežni. Onda morate ići na još jedan razgovor, ali ovaj put se ide individualno. Na samom početku morate se prijaviti u jednu od dvije udruge koje drže škole za posvojitelje.

Zakon propisuje da se mora odraditi 40 sati te škole.

Mi smo išli u udrugu Na drugi način i jako smo zadovoljni. A postoji i udruga Adopta. Socijalni radnici također izlaze na teren i pregledavaju gdje će dijete živjeti te imate li uvjete za sve - objašnjava Boris kroz koje su faze dosad on i Ana-Mari morali proći. Škola za posvojitelje čiju su diplomu upravo dobili u ruke besplatna je i obvezna te prema njihovu iskustvu, kroz 40 sati praktičnih radionica u kojima sudjeluje još desetak parova, puno se nauči. Prolazi se i kroz konkretne slučajeve i priče, a u goste dolaze i ljudi s neposrednim iskustvima u posvajanju djece.

- Sada nas čeka onaj finalni dio u kojem centri traže dijete koje će pokušati spojiti s nama. Kada ga nađu, onda nas zovu i kreće upoznavanje. Nakon toga dijete i zakonski postaje član obitelji. Nadamo se da će postupak trajati razumno kratko i stvarno vjerujemo da svi u sustavu ipak rade u interesu djece, a njihov je interes da ne odrastaju u domovima nego u normalnim i skladnim obiteljima - kazao nam je Boris. Kako će dalje teći proces posvajanja neće nam otkriti jer on i supruga smatraju da bi to bilo pretjerano, poput nekog reality showa, no kada konačno dobiju novog člana obitelji, tvrdi da će ponovno biti na raspolaganju javnosti da zaokruže priču.

Pozitivne reakcije javnosti i komentari tipa “Samo naprijed. A susjeda će čuvati dijete kada idete u kino, obećavam!”, “Nesebičan i plemenit čin! Svaka čast”, “Sretno od srca, predivni ste i pripada vam sva sreća svijeta. Neka što prije dođe u vaš dom, a svi mi koji vas volimo i poštujemo smo uz vas”, “Ne poznajem vas, ali ovo je nešto najljepše što sam vidjela ovih dana”... uistinu su ih iznenadili.

Žele iskrenost

- Ljudi su nas podržali s takvom količinom emocija da smo ostali u pozitivnom šoku, zasuti smo tolikom količinom emocija čak i od ljudi koje uopće ne poznajemo. Ali ja to razumijem jer ljudima je dosta politike i negativnih priča. Žele iskrenost i ljudskost. Žele pozitivu. Zato sam, između ostalog, i pustio objavu na Facebook. Lavina emocija i brojke pozitivnih komentara govore samo u prilog tome da ljudi žele otvorenost i iskrenost i da im takve stvari očito nedostaju - smatra Boris. Kritika u komentarima jako je malo, a oni koji postoje usmjereni su na mogućnost da će Miševićima proces posvajanja biti brz i uspješan jer se radi o javnom licu, voditelju “Potrage”, istraživačkog magazina RTL-a.

- Pred zakonom i sustavom smo svi isti. Ne pada mi na pamet pomisliti da ću dobiti bolji tretman jer sam javna osoba. Vjerujem da ljudi u sustavu socijalne skrbi ne rade razlike među građanima RH, bili oni ministri, voditelji ili trgovci. Želim samo iskren pristup, volju, zalaganje, stručnost i fer tretman. Očekujem samo to. Ja sam prvi koji se zalaže za to da privilegije ne postoje ni za koga - odgovara nam Boris.

U komentarima im se javila i žena koja je sa suprugom na posvojenje čekala čak osam godina, no Miševići su optimisti, ne boje se ničega, spremni su na sve i fokusirani na krajnji cilj.

- Svjesni smo, naravno, da su regulativne okolnosti takve da proces može potrajati puno dulje nego što bi trebao. Nadam se doista da neće - zaključuje optimistično ovaj novinar.