Koliko će smjena generacija promijeniti Europsku uniju? Zasad se čini više da neće nego da hoće

Za manje od dva mjeseca Jean-Claude Juncker završava mandat na čelu Europske komisije. Nakon toga, kako je sam rekao nekoliko puta, posvetit će se pisanju, knjiga ili tekstova u medijima, ali vjerojatno se neće aktivno baviti politikom. Je li uopće moguće zamisliti europsku politiku bez Junckera?

Čak i da se uopće ne uzme u obzir njegov petogodišnji mandat na čelu Europske komisije, samo njegovo iskustvo kao premijera Luksemburga plasiralo bi ga na sam vrh najutjecajnijih političara Europe.

Iako je bio na čelu vlade male države, kako je sam često isticao šaleći se na vlastiti račun, njegov utjecaj je bio daleko iznad kategorije veličine države. Gotovo tri desetljeća sjedio je na summitima Europske unije i NATO-a, predsjedavao Europskim vijećem. Premda jedna od najbogatijih država svijeta, Luksemburg nije trošio puno novca na ministre pa je Juncker kao premijer bio i ministar financija.

Tako je predsjedavao i eurogrupom. Sudjelovao je u svim povijesnim događajima EU i NATO-a, od proširenja do uvođenja eura te stvaranja zone slobode kretanja bez graničnih kontrola.

S političke scene, doduše nešto kasnije, za nešto manje od dvije godine, odlazi i njemačka kancelarka Angela Merkel. I Nijemcima je teško zamisliti političku scenu bez nje, iako je već popriličan broj ljudi koji nisu bili ni rođeni kada je ona postala kancelarka.

A njezina uloga u EU bila je ključna u najtežim trenucima za Uniju. Slagali se s njom ili ne, bez obzira na oštre kritike ili pohvale, na kraju je uspijevala bez buke nametnuti svoje stavove, od kojih neke mnogi i danas smatraju kontroverznima, poput onog o dobrodošlici migrantima koji bježe iz Sirije, Iraka i Eritreje. Ali nitko joj ne može osporiti beskompromisno zalaganje za načela.

Mnogi europski političari s kojima su Juncker i Merkel surađivali u kreiranju današnje Europske unije već su daleka prošlost. Od Jacquesa Chiraca, Romana Prodija, Tonyja Blaira do Josea Manuela Barrosa i Françoisa Hollandea.

U tijeku je, naime, jedna od najvećih smjena generacija na europskoj političkoj sceni, što se najviše vidi i po novom sastavu Europskog parlamenta, a donekle i po sastavu Europske komisije, iako u novom timu ima dosta starih imena ili novih imena povjerenika, ali starih političara. No, do promjena dolazi i na političkoj sceni u mnogim državama članicama gdje je sve više mlađih lidera.

A tim mladim liderima pripast će i zadaća kreiranja nove Europske unije. Juncker i Merkel žele vjerovati da ostavljaju EU u dobrom stanju, ali i u dobrim rukama.

Ali upravo oni su identificirali populizam i ekstremizam kao glavnu prijetnju jedinstvu Europske unije. Kako je načelo solidarnosti Unije ugroženo, i kako je sve više nacionalistički orijentiranih političara u državama članicama, kojima raste potpora, tako je i jedinstvo Europske unije dovedeno u pitanje, a time i njezina budućnost.

Da se pitalo Junckera, Unija bi danas bila još federalnija, imala bi još više ovlasti, svoju vojsku, a ni Merkel ne bi protiv toga imala ništa.

Pitanje je hoće li njihovi nasljednici slijediti njihov put. Zasad se čini više da neće nego da hoće. Jer sve više ljudi u državama članicama glasa za stranke i pokrete koji se ili u potpunosti protive EU ili je žele oslabiti.

A mladim liderima će biti velik izazov odoljeti popularnosti koju stječu populističke stranke. Sve je više onih koji su spremni s populistima ući u koaliciju, iako su do jučer govorili da se bore protiv njih, i onih koji prihvaćaju populistički diskurs.

Na razini Europskog parlamenta populisti i ekstremisti nisu puno ojačali i ne predstavljaju neki veliku opasnost. No, u nekim državama članicama stvar je drukčija.

U Italiji je Salvinijeva stranka najpopularnija, iako je on sada ostao izvan vlade. Na zadnjim regionalnim izborima u Njemačkoj je populistička Alternativa za Njemačku zabilježila gotovo dvostruki rast, a odmah su im na tome čestitali iz stranke Flamanski interes u Belgiji koji dijele slične političke stavove.

U Austriji je i desni centar bio spreman stvoriti vladu s krajnjom desnicom. To je čak učinila i nova europska nada desnog centra Sebastijan Kurz, što daje za pravo onima koji upozoravaju da načela mladim političarima i nisu tako bitna. Nema sumnje stoga da će ova smjena na europskom političkom vrhu dovesti i do velikih promjena Europske unije.