Kakav predsjednik treba Hrvatima

Pojavio se Milanović kao kandidat za predsjednika. Mojima ne valja Zoka. Ne kuži dovoljno hrvatski i Hrvate. Fućka mu se za onaj rat. I onaj rat prije tog rata. Ne kuži da je Hrvatima najbolje kad su lancem vezani za rat, tugu i bol, dignitet i povijest. On bi Hrvatsku bez žice, a zna da onda dolaze lažni imigranti. On bi da hrvatska djeca pričaju engleski i možda još neki strani jezik. I da budu digitalni.

Dao je istospolnim partnerima pravo na brak. Sodoma i Gomora. Mojima ne valja ni predsjednica Grabar-Kitarović. A zna voziti trajekt, traktor, sjesti u avion za Washington, baciti krivu bistu u ponor, slikati se ispod prave slike i s Trumpom i Putinom, i s cijelom nogometnom reprezentacijom. Ona je za zaštitu žena ako to društvo dopusti, za sve suvremeno što ženi pripada i za pravila koja “Hod za život” propisuje, istodobno, za brigu o iseljenoj Hrvatskoj koja nikada nije ni bila u Hrvatskoj. No, njeno je, najglavnije, hoće li se protiv Škore boriti Thompsonom. Ne valja im ni Kolakušić.

Taj misli da sve može i da sve zna. A zna se gdje se nalaze oni koji sve znaju. Škoro je mojima super, ali njega neće zbog toga što ga vole slušati kad se ljeti stoji u koloni na more. Iako, Ban bolje pjeva o moru, ali on ne želi biti predsjednik. I Ivan Pernar je dobar, taj se kuži u prijenose na Facebooku. Ali, neće glasati za njega jer njega nitko ne kuži. Uglavnom je drama oko izbora predsjednika, nikako da u ekipi skužimo tko je naš izbor.

A znamo da je hrvatski predsjednik jako važan čovjek. On ima pravo pričati o svemu, procjenjivati kako rade premijeri, kako se ponašaju pojedini ministri, predsjednik najbolje kuži hrvatske građane. Često govori u njihovo ime, tumači što hrvatski čovjek želi, objašnjava njegove težnje i nadanja. Zna što je nacionalni naboj, neće propustiti naći toplu riječ za svaki cirkus i dernek koji se napravi ispod šahovnice.

Hrvatski predsjednik se jako kuži u gospodarstvo. Zna što su to reforme i kako bi trebale izgledati. Vidi u daljinu. Vidi u budućnost. Prepoznaje prijatelje, nanjuši opasnost. Predsjednik ima to posebno čulo kojim osjeti neprijatelje. Predsjednik je poet i pisac, mudrac i filozof.

Govori u zagonetkama i rebusima, narodnim poslovicama i mudroslovnicama. Sudac je koji proziva krive i spašava jadne. Predsjednik ima veće srce od Majke Tereze, borbeniji je od sjeverne tribine, pametniji od Tarika u “Lovcu”, brži od Spidermana, zao kao Hannibal, lukav kao Tyrion Lannister, pronicljiv kao Cumberbatch kad je Sherlock, precizan kao Luka Modrić jer, jednostavno, predsjednik je predsjednik svih Hrvata.

Predsjednik svih Hrvata - to je rekla i predsjednica, i svi predsjednici prije nje. Zna se kakvi su Hrvati. Pola njemačke privrede su izgradili Hrvati, dakle radišni su i vrijedni. Pametni jer uspijevaju u Irskoj, gdje rade kao kompjutoraši, najveći su socijalisti među svim radnicima Europe, što će se vidjeti po spajanju praznika.

Po tome će se vidjeti i njihove vrijednosti, širina i dužina kulture i shvaćanja, vjernici su koji slave Tijelovo, antifašisti jer nitko neće odustati od slobodnog dana na Dan antifašističke borbe pa da mu je svaki djed bio ustaški vitez, a opet, suvremeni su domoljubi koji slave Dan državnosti. Hrvatski birači nakon svakih izbora, sve do sljedećih, gunđaju tvrdeći da ovi koje su izabrali nisu sposobni. A nije tako.

Točno su onakvi kakvima su se i predstavili i kakvi odgovaraju većini. Svaki je predsjednik bio točno ono što Ustav propisuje, rezultat izbora većine birača koji su si birali onoga koji im najviše odgovara.