DRAGA MILANA

Dom mora biti vaše utočište

Samohrana sam majka četverogodišnjeg sina. Upoznala sam na poslu divnog čovjeka, u vezi smo godinu dana. Nedavno me zaprosio, ja sam pristala. Već sam upoznala njegovu obitelj, s kojom bismo trebali živjeti u istoj kući. Sa sinom sam nekoliko puta bila u posjetu kod roditelja mog budućeg supruga i primijetila da nisu spremni prihvatiti dijete kako bih ja htjela, posebno se to odnosi na njegovu majku.

Moj sin je živahan, ali ne i divlji, svejedno za vrijeme tih posjeta stalno su mi prigovarali u vezi s njegovim odgojem. Imam dojam da im dijete smeta. Razgovarala sam o tome sa svojim budućim, on tu ne vidi problem, a mene jako muči. Kako to riješiti?

Svjetlana

Vi ste zbog svog životnog iskustva oprezni, možda malo više nego ostali ljudi, pa promatrate i analizirate, ako treba pušete na hladno, jer ste se jednom u životu opekli. Umjesto ožiljka ostalo vam je nešto dragocjeno, do čega vam je izuzetno stalo i ne date nikome da ugrozi tu ljubav. Stekli ste dojam da će se obitelj vašeg budućeg supruga odnositi maćehinski prema vašem sinu. Možda je prerano za takve zaključke, a možda ste potpuno u pravu.

Za početak trebate pokušati živjeti u toj zajednici, pretpostavljam iz ekonomskih razloga, i pripaziti kako se stvari razvijaju, jer uvijek postoji mogućnost da će sve biti u redu i da ste samo vrlo osjetljivi. Ako se uvjerite da ste bili u pravu, da vam bezrazložno prigovaraju, djetetu i vama daju do znanja da niste dovoljno dobri, moj savjet je da svom suprugu odlučno objasnite da ne želite živjeti u takvim uvjetima.

Inače mislim da su zajednice nužno zlo, čak ako se svi u njima lijepo slažu. Imajte na umu da bi vam se slična situacija mogla dogoditi i da dijete nije iz vaše prethodne veze, nego da ste ga dobili sa svojim sadašnjim partnerom.

Ispričat ću vam priču o Ružici, koja sada ima 38 godina i dvoje odrasle djece. Ružica i njezin suprug vjenčali su se mladi, ona je završila frizerski, a on automehaničarski zanat. Oboje su brzo dobili posao, uskoro je ostala u drugom stanju. Zajednički život započeli su u kući njegovih roditelja, jer je on imao mogućnost u prizemlju kuće, na mjestu velike garaže, otvoriti automehaničarsku radionicu. Rodio se sin, a nakon tri godine i kći.

Izvana je njihov život bio sasvim u redu, no imali su problem koji je kvario mogućnost da uistinu budu sretni. Svekrva od prvoga dana nije podnosila Ružicu.

Sa svojim je sinom oduvijek bila bliska, bio je njezin ljubimac, no u trenutku kad je doznala da se ženi, potpuno se udaljila od njega. Zbližila se iznenada sa svojom kćeri, koja je to željno dočekala jer je uvijek odrastala u sjeni svoga brata. Ružica je preklinjala supruga da uzmu kredit i kupe stan negdje u blizini, u istom kvartu, samo da se maknu iz zajedničkog domaćinstva u kojem je svaki dan trpjela poniženja. Njezina djeca nisu bila dovoljno dobra da ih svekrva pomiluje po obrazu ili ponekad pričuva, iza leđa je slušala kako su divlji i neodgojeni.

Svekrva je imala vremena i strpljenja za djecu svoje kćeri, njima je kupovala darove za rođendan, donosila im juhu kad su bili bolesni, čuvala ih kad bi kći i zet otišli na putovanja, a to pred svojom djecom Ružica nije mogla objasniti niti skriti.

Onda je njezin suprug ipak pristao na to da nešto učine, uzeli su kredit i na kući podigli kat, napravili svoj stan sa zasebnim ulazom. To je bilo polovično rješenje, ali ipak pomak nabolje, nije više svaki dan ručala za istim stolom s njegovim roditeljima koji su je potpuno ignorirali.

Prije dvije godine jedan je telefonski poziv Ružici zauvijek promijenio život. Rekli su joj da dođe do telefona. Nepoznati glas s druge strane rekao joj je da je njezin muž preminuo od srčanog udara, srušio se na mjestu i nije mu bilo spasa.

Ružica je dugo bila na bolovanju, od šoka se oporavlja i danas, jer svaki dan joj se barem u jednom trenu pričini da je taj grozni trenutak samo sanjala. U stvarnosti plaća rate kredita veće od njezine plaće, a u stanu u kući u kojoj i dalje s njom nitko ne razgovara. Mora do kraja otplatiti zidove koji nikada nisu bili pravi dom.

Dom je mjesto u kojem čovjek ne smije osjećati gorčinu, to nema veze s lokacijom i kvadratima, niti se može izraziti u cijeni. Potražite sa svojim suprugom takvo mjesto, ako se uvjerite da su vaše slutnje istinite.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. rujan 2024 20:41