DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA Kako je Francuz Le Bon prije 108 godina predvidio ponašanje današnjih diktatora i populističkih vođa

Pratimo ovih tjedana izjave i postupke raznih bjelosvjetskih diktatora i populističkih vođa koji tvrde da koronavirus što izaziva bolest covid-19 ili ne postoji, ili je neopasan ili oni znaju lijek za njega.

Oni, počesto, “znaju” i krivca za pandemiju, “znaju” da je virus uzgojen u laboratoriju, ili da je iz laboratorija utekao. Te vođe slijedi masa, takozvani obični mali ljudi, uznemiren puk, koja takve ideje podupire sve glasnije. U Sjedinjenim Američkim Državama gledamo naoružane građane kako se okupljaju na javnim površinama prkoseći karanteni te su spremni ubiti za pravo da odu kod frizera, a u tom ih podržava predsjednik države, koji, nakon svih ludosti koje je već bio izrekao, sad predlaže da se kovidaši liječe uštrcavanjem dezinfekcijskih sredstava u pluća.

Mase, kao ni vođe, ne računaju na logiku, na istinu, a ponajmanje na znanost. Složenost jedne takve pojave kakva je pandemija dodatno podjaruje njihove strasti.

Francuz Gustave Le Bon (1841. – 1931.) danas se smatra utemeljiteljem psihologije masa, a glavno njegovo djelo iz 1912. “Psihologija mase” (ili Psihologija gomile), snažno je utjecalo već na njegove značajne suvremenike poput Freuda i Maxa Webera, zlorabili su je nacisti, a aktualna je i danas, a bit će i sutra.

Le Bon piše kako masu, i samu sklonu ekstremima, uzbuđuju samo prekomjerni podražaji. Tko želi djelovati na nju, ne treba logički odmjeravati svoje argumente, već mora slikati najsnažnijim bojama, pretjerivati i vazda ponavljati isto.

Le Bon iznosi kako je masa iznimno podložna utjecajima, lakovjerna je, nekritična i za nju ne postoji nevjerojatno. Masa misli u slikama koje jedna drugu asocijativno izazivaju onako kao što se kod pojedinca javljaju u stanjima slobodnog fantaziranja i nema te razumne instancije koja bi mogla donijeti sud o podudaranju tih slika sa zbiljom.

Kako masa ne dvoji u pogledu istinitog i lažnog i pritom je svjesna svoje velike snage, ona je jednako netolerantna kao što je i podložna autoritetu.

Ta masa, nastavlja Le Bon, respektira silu a dobrota, u kojoj vidi jednu vrstu slabosti, tek umjereno može utjecati na nju. Snaga, pa i samo nasilje, ono je što zahtijeva od svojih junaka. Ona hoće da se njome vlada, da je se tlači i da se boji svojih gospodara. U osnovi je posve konzervativna te gaji duboku odvratnost prema svakoj novini i napretku pokazujući ujedno neograničeno strahopoštovanje prema tradiciji.

Prema tome, tko želi u masu, tko želi brza i jednostavna rješenja, neka otpije dva-tri gutljaja sredstva za čišćenje wc-a ili si uštrca u pluća dozu čistog alkohola, koronavirus se preko njega zacijelo više neće širiti, ako je to uopće i pokušao.