DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA Ako koronu usporedimo s računalnim virusima, možda će život biti lakši

Kako pandemija popusti u jednom kraju svijeta, tako pojača u drugome. Svaki se dan registrira otprilike isto novih koronaša. Mjere fizičkog razdvajanja ljudi očito su jedino pouzdano sredstvo za ublažavanje rasta broja zaraženih. Gdje se uvedu mjere razdvajanja, intenzitet širenja virusa uspori se značajno, a ponegdje i posve zaustavi.

I dalje ne znamo, makar okvirno, koliko li je virus zarazan, pa dakle ne znamo ni kojom se brzinom širi, ni koliko se ljudi njime dosad zarazilo. Prema tome, ne možemo izračunati ni koliku smrtnost donosi.

Nadalje, i dalje ne znamo kako, zapravo, liječiti kovidaše. Različita su iskustva, no, ukratko, nemamo zasad ikakvu dobitnu kombinaciju postojećih lijekova koja bi ublažila simptome bolesti do mjere da ona ne bude smrtonosna.

Ne znamo ni koliko traje imunitet u onih koji su se razboljeli pa ozdravili, što je tek jedna od nepoznanica koja stoji pred nama u potrazi za cjepivom protiv ovoga koronavirusa. Budući da se ništa pouzdano ne zna, ljudi postaju sve nestrpljiviji. Sve nas, makar nesvjesno, hvata u najmanju ruku nelagoda: kad će sve ovo završiti?

Znamo to pak najmanje. Može se dogoditi čak i da virus nakon nekog vremena sam od sebe okonča “turneju” po ljudskoj vrsti, a može se dogoditi i da trajno ostane s nama.

Znači, nećemo ga se riješiti, najvjerojatnije, kao što se, recimo, ne možemo riješiti mnogo drugih, manje za nas opasnih virusa.

Znači, morat ćemo naučiti živjeti s njim. Možda je lakše zamisliti taj suživot ako ga usporedimo sa suživotom koji gajimo s računalnim virusima. Naime, nema čovjeka koji se koristi računalom, a da to računalo nije poharao neki virus. Velika većina ga uspori, a doista su rijetki oni koji unište hard-disk i sve podatke i programe.

Ima i takvih, i neizbježni su, ali veoma se brzo raširi vijest o njima, kao o eboli, pa se prije zaustave. Koronavirus koji izaziva dakle bolest Covid-19 slična je kakvom neugodnom računalnom virusu, koji većinu računala do kojih dospije tek neznatno uspori, pobrka neke podatke, ukrade vam vrijeme, ali ništa više od toga. Neka međutim starija računala i njihova programska rješenja međutim doslovno “spali”.

Od takvoga naoko neopasnog, a potencijalno krajnje smrtonosnog računalnog virusa, štiti jedino univerzalna procedura, jasna svima. Primjerice, ako imate slabu računalnu zaštitu, dobro je da takvo računalo ne bude uključeno u mrežu dok se ne rabi. Moramo se navići na stanovita ograničenja koja neće trajati kratko. Onako kako smo se navikli na probleme s kompjuterskim virusima, tako ćemo se navići i na probleme s ovim, koji pak “jede” naše programe.