Mirela Brekalo Popović među glumcima je koji sudjeluju u snimanju serije “Nestali” scenarista i autora Joška Lokasa i u režiji Kristijana Milića, koja se događa u zadarskom zaleđu. Riječ je o 4 epizode u trajanju od 50 minuta redatelja iskusnog u ratnom žanru i priči o šestorici hrvatskih vojnika koji su desetak dana uoči Oluje, nakon vojne operacije limitiranog zahvata, ostali iza neprijateljskih linija odsječeni od ostatka jedinice. U najvažnijim su ulogama Goran Navojec, Bojan Navojec, Alan Katić, Vedran Živolić, Marko Cindrić i Filip Križan, a Mirela Brekalo Popović u filmu igra staricu u jednome selu.
Junakinja serija
- Hrvatska će se vojska u seriji susresti i s paravojnim elementima i s civilima, gdje se ja pojavljujem kao jedna od četiri starice u etnički mješovitom selu. Tri su Srpkinje, glavnu od njih igra Rada Mrkšić, a ja sam Hrvatica. Dok su Srbi okupirali područje, Srpkinje su štitile susjedu Hrvaticu, a sada ja štitim njih. Serija hoće što preciznije prikazati situaciju na terenu uoči Oluje, od oružanih sukoba do susreta s civilima. Ne piše u scenariju koje je selo posrijedi - govori glumica koja je 1978. odigrala gotovo 60 uloga na televiziji i filmu i sigurno isto toliko u teatru te je najviše u memoriji gledateljstva ostala kao junakinja popularnih serija i sitcoma, kao što su “Naši i vaši”, “Ljubav u zaleđu”, “Obični ljudi”, “Stipe u gostima”, “Ruža vjetrova”. Recentnije su slične uloge u serijama “Glas naroda”, “Samo ti pričaj”, “Kad susjedi polude”, kao i uloga liječnice u dramskoj seriji “Novine”. S obzirom na često pojavljivanje na televiziji, njezin je odnos s publikom koju sreće na ulici nerijetko intenzivan.
- Kad sam snimala ‘Naše i vaše’ nisam se u prvi mah snašla i bila mi je šokantna količina reakcija meni nepoznatih ljudi. Međutim, sve do danas zbog te serije, kao i zbog ‘Ruže vjetrova’, ljudi mi prilaze. Ne mogu se potužiti ni na dodijeljene mi kolege i muževe, Filip Radoš u ‘Našim i vašima’ mnogo mi je pomagao u radu na izgovoru i žao mi je što je snimanje serije prerano završilo. U ‘Ruži vjetrova’ nisam bolje partnere mogla pronaći do Stojana Matavulja i Nives Ivanković, s kojima sam činila legendarnu fikcionalnu obitelj. Kupam se ja tako u Stobreču za snimanja i priđu mi neke gospođe pa mi vele: ‘Naša ste žena, otvorili ste nam oči za živote koje živimo’. Tako to, naime, i jest. Ljudi žive te patrijarhalne obitelji s nekom majkom koja drži sve u pozadini i ta je vjerodostojnost bila ključ popularnosti serije - govori glumica koja je u očima većine gledatelja i privatno Hercegovka ili barem podrijetlom iz Dalmatinske zagore, što je, zapravo, netočno. Mirela Brekalo Popović udana je za kolegu Sinišu Popovića, rođena je 1956. u Zagrebu, gdje je i odrasla, ali po roditeljima ipak nije agramerskih korijena.
Obiteljska povijest
- Pokojni otac Leopold bio je iz Aržana, općina Cista Provo, prolazi danas granica kroz selo, spavaća je soba u Hrvatskoj, a kuhinja u BiH, a majka Nada se rodila u Kukljici i odrasla u Dubrovniku. Kod nas doma se, međutim, nije govorilo tim narječjima jer je majka bila učiteljica, kći mame Pažanke i oca sa Zadvarja, a otac je odrastao u Daruvaru i Karlovcu. U Karlovcu je djed spasio Židove, omogućivši im odlazak iz Hrvatske, i od njih kupio trgovinu pozamanterije za koju nismo dobili povrat imovine. Djed Mate je kao civil, antifašist, ali ne i komunist, nakon što je preživio Bleiburg, krenuo za Split, završio u logoru i 1945. su ga strijeljali. Mamin tata Miroslav je tijekom rata živio u Dubrovniku, a 1943. je po dužnosti otišao u Hercegovinu i nestao. Unatoč obiteljskim tragedijama, nitko me nikad poslije nije odgajao ni pro ni kontra - priča o povijesti obitelji koja je mnogo godina kasnije sustigla njezinog oca Leopolda koji je, iako nije bio član Partije, u socijalizmu djelovao kao uspješni rukovodilac.
- Kao direktor export-import poduzeća ‘Sljeme’ Umag otac Leopold je 1971. završio u zatvoru jer se netko u doba Proljeća sjetio da se preziva Brekalo i da novac promptno ne šalje u Beograd, nego da s njim pokreće nove poslove u Hrvatskoj. Sudac ga je nakon dva mjeseca istražnog zatvora pustio i nakon toga su roditelji otišli u Njemačku, a sestra Dubravka i ja, tada srednjoškolke, ostale smo same u Zagrebu. Roditelji su se vratili tek tijekom Domovinskog rata i koncem 90-ih su umrli - govori glumica koja je odrasla u Ilici, Karasovoj, Vinkovićevoj, a danas živi Vončininoj.
Glumom se počela baviti u osmom razredu osnovne škole, u nekadašnjem Pionirskom kazalištu, i nakon II. gimnazije u Križanićevoj, 1975. godine, upisala je Akademiju.
- Htjela sam biti arhitektica, no odustala sam shvativši da sam u toj struci u to doba kao žena mogla samo tuđe nacrte prepisivati. Na Akademiju su me primili Božidar Violić, Izet Hajdarhodžić, Tomislav Durbešić, Tomislav Radić, Tonko Lonza, Joško Juvančić, Zlatko Crnković, Angel Palašev, Nikola Batušić, Bratoljub Klajić i Ranko Marinković, kojeg me bilo ponajviše strah. Sjećam se kako su provjeravali znam li što Petrunjela, koju sam spremila za prijemni, doista govori ili sam Držića naučila tek napamet. Na fakultetu sam posebno kliknula s profesoricom Scenskog govora Nevom Rošić, s kojom sam se u nekom ženskom svijetu i emociji specifično razumjela. Tumačeći nam nešto, profesorica bi nas znala uhvatiti za ruku i njezina unutarnja struja prelijevala bi se na nas. Vrlo točno nas je učila unutarnjoj misli i emociji glumca, učila nas je da se ne libimo, da se dajemo u potpunosti liku, pa makar i griješili pritom. Neva je, kao što znamo, bila majstor unutarnje igre i stanja, glume bez riječi - sjeća se Mirela Brekalo koja je debi na TV-u ostvarila 1978. kao radnica u tvornici u seriji “Punom parom”, a u Komediji su je zaposlili 1979. nakon predstave “Matiček se ženi”.
‘Sve o Evi’
- Igrala sam u to doba u Gavelli i računala na angažman, kad me Biserka Ipša pitala mogu li je mijenjati za ulogu u Trešnji. U pauzi te predstave Rikard Simonelli mi je ponudio posao u Komediji, uvidjevši da mogu i pjevati i plesati i glumiti. Stalni angažman u Gavelli je, na moju žalost, otpao. Mira Furlan i ja trebale smo biti primljene, da bismo na kraju otišle, ja u Komediju, ona u HNK - ističe glumica koja je, osim u Komediji, igrala po zagrebačkim i kazalištima cijele Hrvatske vrlo intenzivno do 1986., kada je rodila sina Luku.
- Od Komedijinih uloga pamtim angažman u predstavi ‘Sastanak u Senlisu’ u režiji Vladimira Habuneka, u ‘Lulinu’ u režiji Joška Juvančića, u ‘Sve je dobro što se dobro svrši’ s Georgijom Parom te glavnu ulogu u mjuziklu ‘Sve o Evi’. Sjećam se, američki režiser Eugene Foot došao je u bife i prstom pokazao u mene. Objasnila sam mu da ja nisam pjevačica, na što mi je odvratio da je radio s Lauren Bacall i da je njoj slon prdnuo u uho, pa da ako ona može iznijeti vokal, mogu i ja - prisjeća se najdražih angažmana.
Zlatna arena
Neka od važnijih ostvarenja u filmovima su joj uloga Ane u Radićevoj “Kotlovini”, za koju je dobila Zlatnu arenu i nagradu na festivalu u Aleksandriji, te uloga Marije u Nuićevom filmu “Život je truba”.
- ‘Kotlovina’ je bio najbolji film Tomislava Radića i prije snimanja smo imali probe da svladamo razne situacije, među ostalima i činjenicu da ja igram control freaka i vlastitoj sestri zamjeram što je spavala s mojim nećakom koji, pak, njoj nije u rodu i nije riječ o incestu. Posrijedi je bila komplicirana psihološka situacija u kojoj se nalazim između djeteta koje sam odgajala kao da je moje i sestre koju nisam vidjela godinama jer je živjela u Australiji. Goran Navojec bio je moj sin Mata u Vrdoljakovoj ‘Dugoj mračnoj noći’, a onda mi je, zajedno s bratom Bojanom, postao sin u filmu ‘Život je truba’, gdje mi je pak muž Zlatko Vitez. Kad smo snimali ‘Trubu’ statisti nisu mogli vjerovati da, recimo, ona svadba u filmu nama nije došla kao neka velika gluma, već kao puka privatna zabava - smije se kad govori o Nuićevom filmu.
Nedavno je bila selektorica Festivala glumca i predsjednica žirija Hrvatskog glumišta, pa je oko 160 predstava odgledala u kratkom razdoblju jer posjeduje koncentraciju koja joj omogućuje svaku večer gleda novu predstavu.
Predavač je i Scenskog govora na Akademiji dramske umjetnosti te glasno izražava nezadovoljstvo zbog toga što glumci izlaze iz Akademije bez znanja hrvatskog standardnog govora.
Popajeva Oliva
- Danas se govor i jezik općenito omalovažavaju i studenti se time ne žele baviti. Ne svi, naravno, ali mnogi tvrde da im je to teško, raspravljaju o tome hoće li govoriti ‘prirodno’ ili onako kako doma ili na ulici govore. Naravno, polovicu njih poslije u teatru ili ne razumijete, ili ne čujete. Ne mogu nikoga srušiti na godini jer sam tek docent, vanjski suradnik, a nerijetko se studenti iskažu u glumi, pa kolege inzistiraju da ih pustimo na predmetu Scenski govor. Neki, pak, glumci dobro savladaju govor, ali kad krene gluma iz duše ‘bježi’ im ‘domaći’ govor. A to je problem koji se rješava na predmetu Gluma - objašnjava Mirela Brekalo koja je u karijeri i sinkronizirala mnoge crtiće. Među brojnim sinkronizacijama svoj glas posudila je i Popajevoj Olivi i Slavici u serijalu “Looney Tunes”.
Godine 1985. udala se za glumca Sinišu Popovića, danas imaju sina Luku. Njihov je prešutan dogovor bio da zajedno nikad ne glume, a toga se drže i danas.
- Ne znam vam to točno objasniti, ali za mene bi gluma sa suprugom predstavljala ulazak u partnerovo područje za koje, iako se istim poslom bavimo, smatram da je samo njegovo. Kako su se mnoge kolegice u predstavama, serijama i filmovima udale za mog muža, u našem su stanu fotografije Suzane Nikolić, Ene Begović i drugih u vjenčanici s mojim suprugom. Kad je sin bio mali i kad bismo ga pitali tko je na fotografiji s tatom, za svaku od kolegica rekao je: ‘To je mama’.
Moj suprug nije najlakša osoba privatno, dubok je, što je meni uvijek bilo zanimljivo jer je trebalo čačkati da bih saznala i potrudila se. No, s druge je strane toliko duhovit, pa njegov šarm prevlada u onom trenutku kad biste ga najradije u top stavili. Trebalo mi je da shvatim splitsko stanje uma, pa mi je potom bilo lakše. Mnoge žene su bile i danas su zaljubljene u njega i na tu činjenicu gledam kao sebi u čast. Rijetko ostajem na slavljima nakon njegovih premijera jer poštujem svijet koji gradi sa svojim ansamblom. Ja jesam glumica, ali kad dođem u HNK u njihovim sam očima prije svega Sinišina žena. Zato puštam da živi njihovo zajedništvo, ne želeći smetati. Dala sam mu prostora bez kojeg zajedništva nema - rezonira supruga i glumica koja je na sceni više od 40 godina.