Ujedinjeno Kraljevstvo gradi prvu nuklearnu elektranu nakon nekoliko desetljeća, a gradilište elektrane Hinkley Point C možda je i najveće u čitavoj Europi.
No gradnju muči stalno probijanje rokova, nesuglasice u vezi okoliša i rastući troškovi koji prijete da buduću elektranu učine najskupljom u povijesti. A kako će se mnogi povesti za ovim primjerom, pritisak da se posao dovrši čim prije izuzetno je velik.
Adam Savage za građevinski portal The B1M kaže kako je ovo ukratko priča o britanskom nuklearnom megaprojektu: spektakularnom primjeru vrhunskog inženjerstva koje je u sjeni silnih kontroverzi.
Nuklearna energija za mirnodopske svrhe
U 1950-im godinama, nakon užasa Hirošime, tri su nacije - SAD, SSSR i Ujedinjeno Kraljevstvo - krenule u utrku razvoja nuklearne energije za neke druge svrhe osim za proizvodnju bombi.
Sovjetski Savez u tome je prednjačio i počeo dobivati električnu energiju iz nuklearnih reaktora 1954. godine. Tri godine kasnije SAD su predstavile svoju prvu nuklearnu elektranu, a uskoro je uslijedilo i Ujedinjeno Kraljevstvo sa svojom elektranom u Calder Hallu.
Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno ima pet nuklearnih elektrana i ukupno devet reaktora koji zadovoljavaju 13 posto ukupnih potreba te zemlje za električnom energijom.
No mnogi od tih reaktora pri kraju su svog životnog vijeka i baziraju se na zastarjeloj tehnologiji tako da mnoge od njih čeka gašenje.
U posljednjih nekoliko godina zatvoreno je šest reaktora, a posljednja elektrana izgrađena je još u 1980-ima.
No Ujedinjeno Kraljevstvo nije odustalo on nuklearne energije. Štoviše, do 2050. planiraju izgraditi osam novih reaktora. To se možda može činiti dugo vremena, do projekt Hinkley Point C uključuje četvrtinu tih reaktora.
Gradilište u Bristolskom zaljevu u Somersetu u Engleskoj smatra se trenutno najvećim europskim gradilištem, a u odnosu na novu elektranu, koja će se prostirati na 430 hektara, starije, sada ugašene elektrane Hinkley Point A i B izgrađene u 50-im i 60-im godinama, doimaju se kao patuljci.
Kad bude dovršen, pogon C će u idućih 60 godina proizvoditi dovoljno energije za šest milijuna kućanstava, odnosno sedam posto ukupnih potreba Ujedinjenog Kraljevstva.
Kako će sve to skupa izgledati?
Srce svake nuklearne elektrane je reaktor u kojem se, pojednostavljeno rečeno, atomi urana cijepaju u procesu koji se zove fisija. To stvara toplinu koja vodu pretvara u paru koja okreće turbine koje, pak, stvaraju električnu energiju.
Ovo će biti prva britanska elektrana koja će koristiti tzv. EPR reaktor, odnosno Europski tlačni reaktor koji se već koristi u Flamanvillu u Francuskoj i u Olkiluotu u Finskoj.
PROČITAJTE VIŠE - Zapad je sam sebi pucao u nogu, najveći proizvođač nuklearnog goriva u ruskim je rukama: ‘Dostava više nije moguća!‘
Te obje elektrane izgradila je EDF, energetska kompanija u vlasništvu francuske vlade koja će također upravljati i elektranom Hinkley Point C.
Ovi reaktori koriste 17 posto manje urana nego starije tehnologije i imaju četiri sigurnosna protokola za slučajeve poput poplava i potresa.
Na ogromnoj zgradi u kojoj će biti smješten reaktor radi ogroman broj ljudi i strojeva te čak 50 divovskih dizalica. Među njima je i tzv. Veliki Carl - najveći kran na svijetu.
No zbog posebnih propisa koji su na snazi u Ujedinjenom Kraljevstvu, za Hinkley Point C će biti potrebno 25 posto više materijala nego je predviđeno početnim nacrtima.
Naime, britanski su propisi drugačiji od onih u Francuskoj i Finskoj pa su bile potrebne brojne izmjene projekta.
Kako bi se propisima udovoljilo, projekt je doživio više od 7000 izmjena, a osim dodatnog betona, za novu će elektranu biti potrebno i 35 posto više čelika.
Naravno, zbog tih dodatnih zahtjeva probijeni su rokovi pa se čitav projekt odužio.
Najvažnija komponenta reaktora, tlačni čelični kontejner u kojem će se nalaziti nuklearno gorivo, dopremljen je 2023., a ugrađen 2024. godine. Uz svaki od tih kontejnera dolazi četiri generatora duga 25 metara i teška više od 500 tona.
Nakon šest godina dizajniranja, proizvodnje i testiranja, prvi je generator dopremljen iz Francuske u svibnju 2024.
Odmah do zgrade reaktora, nalazit će se ogromne hale za turbine - najveće turbine te vrste na svijetu.
Iako su radovi u punom pogonu, prvi reaktor struju će početi proizvoditi tek 2029. godine, dok bi čitav projekt trebao biti završen 2031.
PROČITAJTE VIŠE Ovo je kinesko ‘umjetno Sunce‘ i tu je upravo postignuta prekretnica važna za cijeli svijet. Dr. Tadić: ‘Doista impresivno...‘
To, dakako, nije bio originalan plan. Naime, prema ugovorima potpisanima 2026., elektrana je trebala biti puštena u pogon već ove godine.
Uz produljenje rokova i više potrebnom materijala, naravno, narasli su i troškovi. Kad je projekt dobio zeleno svjetlo, trebao je koštati 18 milijardi funti, no cijena se u međuvremenu popela na 46 milijardi u čemu je značajnu ulogu odigrala i inflacija, manjak radne snage, covid i regulatorne promjene.
Troškovi su toliko narasli da će elektrana Hinkley Point C biti najskuplja ikad izgrađena.
Ribe spoticanja
Dodatnu zabrinutost izaziva i utjecaj na okoliš, što se ne odnosi samo na zbrinjavanje nuklearnog otpada - za kojeg je odlučeno da će se pohranjivati stotinama metara ispod zemlja u posebnom objektu.
Glavna briga koja muče ekologe povezana je s ribama.
Naime, nuklearne elektrane koriste ogromne količine vode za hlađenje reaktora. Kako bi se osiguralo dovoljno vode za Hinkley Point C, izgrađeno je 8 km tunela koji povezuju elektranu s Bristolskim zaljevom. Oni će omogućiti prijenos do 120.000 litara vode svake sekunde.
Problem je što je zaljev pun ribe pa postoji opasnost da mnoge slučajno budu uvučene u sustav. Zbog toga se planira uvesti ‘sustav za prikupljanje i vraćanje ribe‘.
Organizacija koja brine o morskom svijetu Marine Management Organization tražila je da se instalira akustično sredstvo za odvraćanje riba, koje bi stvaralo zvuk eksplozije pod vodom kako bi se ribe otjerale od usisnika.
Kompanija EDF, dakako, nije bila oduševljena tom idejom i nazvala ju je ‘neprovjerenom i opasnom za instalaciju‘. Zbog toga su predložili alternativu: stvaranje novih slanih močvara u okolici.
Tvrtka kaže da će to osigurati prostor za razmnožavanje, hranu i sklonište za sve vrste divljih životinja. To će, tvrde oni, nadoknaditi činjenicu da će svaki mjesec iz vode biti isisano doslovno nekoliko tone ribe.
PROČITAJTE VIŠE - Nuklearna elektrana Krško pred povijesnom investicijom od 10 milijardi eura, Hrvatska se želi uključiti u veliki projekt
Ali i ova je odluka naišla na kritike. Budući da bi stotine jutara zemlje morale biti potopljene da bi se napravila ova staništa, neki farmeri i lokalno vijeće usprotivili su se toj ideji.
Ipak, ima razloga za optimizam. EDF vjeruje da je najgore iza njih i da su naučili lekcije iz neuspjeha s ranijim gradnjama. Naime, kažu kako će izgradnja druge jedinice biti 20-30% učinkovitija.
EDF već obavlja pripreme za svoju sljedeću elektranu u Velikoj Britaniji - Sizewell C u Suffolku. To će, zapravo, biti replika Hinkley Pointa C, i tvrtka će svakako htjeti izbjeći ponavljanje sličnih grešaka.
Budući da UK planira učetverostručiti svoje nuklearne kapacitete do sredine ovog stoljeća, zemlja si ne može priuštiti još jedan projekt s ovoliko komplikacija.
Planira se gradnja i u Krškom
Kako je Jutarnji već pisao, u pripremi je izgradnje novog bloka Nuklearne elektrane Krško ili NEK2.
Prema prvotnim planovima, NEK2 te sadašnja nuklearka temeljili bi se na reaktoru s vodom pod tlakom, ali znatno veće snage. Dok je reaktor u NEK1 snage 696 megavata, u novi blok trebao bi biti ugrađen onaj snage od 1000 do 1650 megavata s godišnjim kapacitetom proizvodnje električne energije od 8000 do 13200 gigavatsati.
Okvirno se procjenjuje da će gradnja NEK2 stajati od deset milijardi eura.
Prema podacima HEP-a, godišnja isporuka struje NEK-a u domaći elektroenergetski sustav je oko 1480 gigavatsati, što je oko 16 posto ukupne godišnje potrošnje električne energije u Hrvatskoj. Drugim riječima, kada bi se uključila u projekt NEK2 i u njemu, na primjer, ostvarila ista upravljačka prava kao i u postojećoj nuklearnoj elektrani, Hrvatska bi mogla između 30 i 50 posto godišnjih potreba za električnom energijom namirivati iz NEK2 i, s obzirom na očekivane kapacitete hidroelektrana te elektrana na sunce i vjetar, više ne bi trebala kupovati struju na inozemnim tržištima.
No Hrvatska zasad nije zauzela stajalište o eventualnom sudjelovanju u gradnji NEK2.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....