Sedmi trening bio je jedan od napornijih treninga do sada. Već na prvoj vježbi znala sam da će biti jedan od intenzivnijih treninga. Vježbala sam zajedno s djevojkom koja trenira već godinu i pol te sam pratila njen tempo. Iako to nije bila možda najpametnija ideja.
Prva vježba bila je trčanje od ruba do polovice dvorane. No, osim trčanja svaki put kada bi došle do polovice morale smo napraviti marince. Znači, skok, sklek i podići se natrag. To je vježba za koju sam na prvom treningu rekla da je nikada neću moći napraviti. Kako je moja suvježbačica skočila tako sam i ja skočila za njom. Pa se spustila u sklek i nazad. Kako sam to uspjela ni sama ne znam. Nisam razmišljala, nisam se obazirala na bol, samo sam pratila, Kako ona, tako i ja.
Cijela vježba trajala je punu minutu, a nakon toga slijedili su jumping jacks s širokim čučnjem. Nakon trčanja, još skakanja bilo je vrlo naporno. Ali to nije bilo jedino skakanje. Bili su tu i skipovi, i kickovi.
A tek sklekovi.
Ide mi na bolje, ali još ne mogu napraviti toliko puno sklekova. Nakon što me Alem motivirao da ne odustanem, stigli su i izdržaji. Nakon cijelog treninga, mišići su mi bili toliko umorni da sam jedva izdržala pola minute. Nakon toga jednostavno sam potonula.
Na kraju su stigli trbušnjaci, kao i obično. Izašla sam znojna, ne znojna, u potpunosti mokra i jedva sam čekala sjesti
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....