ZIDNE NOVINE BACAČA SJENIKI

U povodu 30. godišnjice smrti: Zagreb iz Krležinih snova

ZAGREB - Pompozan, samouvjeren, superioran - neke su od čestih ocjena koje su se tijekom vremena vezale uz Miroslava Krležu kao ključnu figuru hrvatske kulture 20. stoljeća.

Ocjene su to koje su se ponavljale i jučer diljem Zagreba gdje se obilježavala 30. obljetnica Krležine smrti. Uostalom, obljetničarske prigode idealna su prilika za dodatnu mistifikaciju. No, njihov inicijalni smisao jest i u nečem važnijem. Prilika su da se važni ljudi iz ove kulture približe javnosti, a priča o njima odmakne od općih mjesta. Umjetnička organizacija Bacači sjenki u tome je ove godine otišla uvjerljivo najdalje. Krležu su jučer ponovno izveli na ulice, posvetivši mu još jedno izdanje svojih Zidnih novina.

Precizni toponimi

U nekadašnje izloge Kinoteke postavljene su posebne mape Zagreba “Krleža Parafernalije: Sanjani Zagreb”, tematski vezane uz Krležine dnevničke zapise iz 1943. godine u kojima je pisac sustavno bilježio svoje snove s preciznim toponimima.

Slika i tekst u projektu Bacača sjenki povezani su u jedinstvenu cjelinu. Ono što je dodatno zanimljivo jest to što Krleža u tim fragmentima nije samouvjereni arbitar, nego Krleža iz najmračnijeg razdoblja svog života, proganjani ljevičar označen kao trockist u doba ustaške vladavine, iz vremena kad mu je bilo, kako je ponavljao, “svejedno hoće li ga ubiti Dido ( Eugen Kvaternik) ili Đido ( Milovan Đilas)”.

- U ovo doba svjetske, gospodarske, pa i moralne krize činilo nam se da taj jedan ranjivi, osamljeni Krleža govori puno više nego pomopozni Krleža. U tim njegovim zapisima nema vehementnosti, pretjerane žovijalnosti, nema onog performera koji ide uokolo i izaziva ljude oko sebe. Ti zapisi otkrivaju nešto drugo, čovjeka koji se boji političkih opcija koje ga okružuju, koji se boji za svoju dragu Belu. Pisca koji se nalazi u egzistencijalnom mraku, diskontinuitetu karijere. Intelektualca koji ne zna kako će se rasplesti situacija, nije siguran što ima smisla i ima li išta smisla.

Krleža i Kosovo

Ekstremne emocije koje se lako mogu dovesti u vezu s osjećajem nesigurnosti koje i sami danas prolazimo, kad nitko više nije siguran kako će situacije presložiti sutra, a kamoli za tri godine. Njegove rečenice stoga mogu biti i dobri putokazi za ljude danas - objašnjava Boris Bakal, osnivač Bacača sjenki, ali i idejni pokretač Zidnih novina, koji se Krležom nije bavio samo u ovom izdanju Zidnih novina nego i cijelu proteklu godinu.

Bacači sjenki su, u suradnji s Centrom za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda, organizirali niz manifestacija pa je tako, primjerice, Krleža bio polazišna točka za razgovor o identitetu Kosova danas. U srpnju su pomno razradili i proslavu Krležina rođendana, a “Sanjani Zagreb” tek je jedno od tri posebna izdanja Zidnih novina.

Tu su još i “Homo Cylindriacus", naslovljen prema jednom od Krležinih simbola ljudske gluposti, koji će na ulice biti postavljen u siječnju. Prvi iz serije bila je edicija “Krleža - Parafernalije 1”; svojevrsna paralelna kronologija Krležine svakodnevice i svjetske povijesti koja se trenutno može razgledati na izložbi u Knjižnici Bogdana Ogrizovića. Odgovarajući na pitanje zašto baš Krleža, Bakal odgovara:

- Riječ je o osobi koja je stalno prisutna u kulturnom kontekstu svakoga tko radi na ovim prostorima. Bez ozbira dopada li vam se to što je stvarao ili vam je upitna njegova, politička ili književna pozicija, Krleža i dalje funkcionira kao agens, svojevrstan lakmus papir. Tako da ni sam nisam mogao pobjeći od Krleže, a s njima sam imao, preko knjiga i kazališnih predstava, bezbroj susreta. Krleža je uvijek negdje tu prisutan, a idealno se uklapa u ono što mi u Bacačima sjenki nastojimo raditi, promatrati temu iz više motrišta, iz nekog drugog kuta. Obljetnice su dobre prilike za bavljenje nekim piscem.

Opet izmaknuo

Znamo kako se tu radili Talijani u slučaju Pirandella, Danci za Andersena ili, pak, kako se pomno planira nadilazeća obljetnica Dickensa. Sve su to ogromni projekti koju uključuju nezavisnu i izvanistitucionalnu scenu. Projekti koji nisu samo svečarski, nego se koriste kao prilika da se dubinski istraži pisac i djelo. Meni se nekako čini da je Hrvatskoj Krleža opet izmaknuo, zakazali su brojni. A to je, naprosto, šteta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:22