PIŠE MILJENKO JERGOVIĆ Čudesno ukazanje tri vrijedne prozne knjige ovoga tjedna

U izdanju V.B.Z.-a ovog su tjedna objavljene tri nove i vrijedne prozne knjige. Za odumrlo hrvatsko izdavaštvo to je ravno čudu, pa bi se, možda, trebalo govoriti o čudesnom ukazanju ili, barem, o božanskoj objavi. José Saramago roman “Svjetlarnik” napisao je početkom pedesetih, kao mlad pisac s tek jednom prethodno objavljenom knjigom, i predao ga izdavaču.

Ovaj je zagubio zagubio, pisac nije imao kopiju - koja se u to vrijeme izrađivala uz pomoć indigo papira - tako da se na kraju pomirio s nestankom “Svjetlarnika”. Kada je 1999, opet čudom, pronađen, Saramagu kao da i nije bilo drago. Bio je već zreo pisac i drugi čovjek, i nije mu se dalo da prepravlja svoj mladalački rukopis. Ali mu ga je bilo žao i da ga uništi. Odlučio je da se “Svjetlarnik” objavi nakon njegove smrti, kad ga više ne bude briga što netko misli o njegovim knjigama. Inače, riječ je o zanimljivom, vješto napisanom neorealističnom romanu o stanovnicima jedne lisabonske zgrade, koji bi se manje mogao svidjeti Saramagovim poznavateljima i ljubiteljima, a više onima kojima se proza portugalskog nobelovca činila teško prohodnom.

Tadeusz Borowski jedan je od mađioničara velike poljske književnosti dvadesetog stoljeća. Kao dvadesetjednogodišnjeg mladića s jednom objavljenom knjigom pjesama zadesili su ga Auschwitz pa Dachau, gdje je dočekao američko oslobođenje. O tome je odmah nakon rata napisao niz šokantnih priča, jednostavno koncipiranih, ohlađenih i elementarnih u duhovnom i u svakom drugom smislu, koje gotovo da i nemaju usporedbe u velikoj logorologijskoj književnosti dvadestog stoljeća, ali bi ih ovaj čitatelj svakako smjesto na istu policu s Varlamom Šalamovim, Primom Levijem i Danilom Kišom. Nakon toga Tadeusz Borowski je odlučio umrijeti svojom voljom. Bilo mu je dvadeset devet. Knjiga “Kod nas u Auschwitzu” istinski je književni događaj.

Od logora do logora

Jáchym Topol ovogodišnji je dobitnik najuglednije srednjoeuropske nagrade u Vilenici. “Hladnom zemljom” njegov je posljednji roman, u izvorniku, na češkom, objavljen 2009. Priča je to gorko-humorna, pa krajnje mračna, o gradiću Terezinu, koji baštini tradiciju koncentracijskog logora Theresianstadt, na čemu njegovi ljubazni stanovnici žele zaraditi, i to im uspijeva. A onda se događa nešto što ćemo vam ispričati ako se zateknemo u istom kupeu u vlaku... Ili pročitajte Topolov roman.

Sva tri romana objavljena su u ediciji Europom u 30 knjiga , kojom je V.B.Z. potvrdio da jedini među nekad velikim izdavačima ima ozbiljnu ambiciju da se izvuče iz propasti. Ili ako mu je suđeno da propadne da to bude sa stilom, a ne kao društvo sitnih lopova i prevaranata.