PIŠE MILJENKO JERGOVIĆ

MAJKA HRABROST Ona je velika žena, sitna kriminalka, ratna profiterka

Kad je Bertolt Brecht Annu Fierling nazvao Majkom Hrabrošću, nije ni slutio kako će, sasvim neprikladno,  taj nadimak ponijeti neke druge junakinje

Dogodi se ponekad i danas, a događalo bi se i češće da nije lektorica i redaktorica koje su ponešto i pročitale, da neku junačnu ženu, veliku mučenicu i pravednicu, raspjevani novinari nazovu – Majka Hrabrost. Ranije je, pogotovu dok je trajao rat, bilo mnogo više, i ovom je čitatelju negdje među stvarima, u kutijama koje se nikad ne raspakuju, fascikla s novinskim izrescima. Članci iz hrvatskih novina u kojima je posve neprikladno spomenuta Majka Hrabrost. To mu je, čitatelju, bila pasija. I kada bi se u novinama u kojima je radio dogodilo da na vrijeme u nečijem članku uoči Majku Hrabrost, i s njom, u članku svojih kolega, nepravedno sramoćenje neke žive paćenice, on ne bi upozoravao na grešku, nego bi se potiho radovao novom izresku. Čemu mu je to služilo? I čemu sve te hrvatske majke hrabrosti?

Anna Fierling sitničarka je, krijumčarka svega i svačega, iz vremena tridesetogodišnjeg rata. U svoja je kola upregnula dvojicu svojih sinova, Švicarka i Ajlifa, a ona je gore, uz robu i gluhonijemu kćerku Katrinu. Oni tako putuju naokolo preživljavajući od tuđe smrti i nesreće. Majka Hrabrost čini sve da preživi i da zaštiti svoj porod, a naročito Katrinu. Do sinova joj je, kada zagusti, manje stalo.

U jednoj od kanoniziranih scena u Brechtovom dramskom tekstu, koja je već toliko poznata, a onda i potrošena tolikim čitanjima, da će je dobar redatelj najradije izostaviti iz predstave, Anna Fierling odbija poderati finu oficirsku košulju da bi se platnom previlo ranjenika. To naprosto nije racionalno. Zna se čemu služe košulje, a čemu služe zavoji. I ne bi baš daleko došao ovaj svijet kada bi se skupe košulje pretvarale u jeftine zavoje samo zato da bi se nekom nevoljniku spasio život. I koliko bi vrijedio život kada bi baš svi životi bili spašeni?

Majka Hrabrost moralna je ništarija vrijedna poštovanja. Ona preživljava baš pod svaku cijenu. A njezina se tragika sastoji upravo u tom – pod svaku cijenu. Što je bilo na umu Bertoltu Brechtu kada je Annu Fierling nazvao Majkom Hrabrošću? Ili što je bilo na umu onima koji su je u fikciji častili tim imenom? Ironija je čudo mišljenja, i to zato što nikada nije jednoznačna. Smisao ironije, ali i njezina forma, sadržani su u nužnoj dvoznačnosti svakoga ljudskog postupka, motiva i emocije. Majka Hrabrost heroina je i ratna kurva. Ona je velika žena, sitna kriminalka, ratna profiterka, figura koja će na svojim plećima ponijeti sudbinu naroda i naraštaja. Na plećima Anne Fierling ležat će sudbina Njemačke kada se, nakon što joj izginu djeca, naričući sama upregne u svoja kola. Majka hrabrost je Njemačka 1945.

Zašto sam u onaj fascikl sakupljao članke o Hrvaticama, napaćenim i tužnim ženama, ratnim žrtvama i heroinama, koje bi poneki nenačitani i raspjevani novinar, ili još češće novinarka, častili prišivkom Majke Hrabrost? Kome sam se ja to htio narugati? Ili nije bilo ruganje, nego sam, makar i bez svijesti o onome što radim, širio Brechtovu dramu na moj svijet. Iako nisu pročitali njezinu priču, Anna Fierling se kao Majka Hrabrost prokrijumčarila u njihove živote.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 20:51