Sva svjetska, pa tako i naša, istraživanja pokazuju da premoćno knjige kupuju i čitaju žene, s tim da one čitaju i autorice i autore, dok muškarci čitaju samo autore. Tu činjenicu naši nakladnici perfidno koriste: s potporama objavljuju dvotrećinski domaće muškarce, ali zato masovno prevode i tiskaju žensko lako štivo za prodaju i knjižnice. O tim knjigama se uglavnom ne pišu kritike, nisu pod lupom kulturne javnosti. A i zašto bi bile? Žene ih kupuju, posuđuju iz knjižnica, međusobno đoraju. To je svojevrsna ženska knjiška supkultura. I divno je da postoji! Žene žele čitati o ženskom iskustvu svijeta, koliko god to ljutilo akademsku kritiku zbog snižavanja kriterija. Ma dajte, kriteriji, kažete? A kad u nas muškarci pišu ljubiće, onda je to...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....