ZeKaeM će u petak premijerno izvesti Krležinu “Ledu” u režiji Anice Tomić i koprodukciji s Kraljevskim pozorištem Zetski dom i festivalom Kotor Art. “Leda”, završni dio trilogije “Glembajevi”, kao i ostale dvije drame, govori o licemjerju buržoazije s fokusom na temu braka i prevare. U ulozi Klare pojavit će se popularna Ksenija Marinković koja je u istom kazalištu ove sezone imala premijeru Buljanove “Žute crte” i Violićeve “Žene bez tijela”.
Igrate trenutno u tri posve različite predstave. A rekli ste jednom da nikad niste dobili ulogu koju ste željeli.
- Nisam dobila jer nisam ni željela. Ne nafuravam se na želje jer uvijek mislim da Svemir ima bolje rješenje.
Seksualna histerija
I nemate kompleksa prema nijednom žanru u kojem glumac može egzistirati. Radite u kazalištu, filmu, serijama...
- Radila sam lutkarske, dječje predstave. U sapunicu su me zvali, ali sam odbila samo zbog nedostatka vremena. Ako si glumac, nije sramota glumiti. Sramota je samo ako si loše obavio posao.
Jeste li ulogu Klare htjeli? To je ipak kultna uloga u korpusu hrvatske drame.
- Na Akademiji sam igrala Klaru i općenito sam dosta igrala Krležu, to mi je drag teren. U Gavelli sam krajem 80-ih u “Ledi” igrala Columbinu, a Klara je bila, kratko, Mirjana Majurec, pa Ksenija Pajić.
Klaru su igrale i Ena Begović, Zdravka Krstulović...
- Ja se sjećam Ksenije Pajić i Ene Begović. Ksenija je bila malo suspregnutija, Ena je bila fatalnija, ali obje su dobro pročitale ulogu. Po meni, onako kako sam ja sebi objasnila Klaru, to je žena koja ima jednu jedinu osnovnu fiksaciju, a to je da ne ostane bez materijalnih sredstava. Vrlo je racionalna, inteligentna i manipulativna. Neka je vrst račundžije, ne hladna, ali proračunata osoba koja se, jasno, kao i svi, popikne u tom komadu.
Ono što Krleža govori u “Ledi”, slično je onome što govori Rajko Grlić u filmu “Neka ostane među nama”, u kojem vi igrate donekle sličnu ulogu. Dakle, već i umjetnost tvrdi da nam društvo nalikuje onome između dva rata.
- Da i tu se radi o ljudima zapletenima u svoje odnose i bivše živote. “Ledu” su 30-ih, 40-ih godina smatrali najlošijim komadom iz Krležine trilogije, nije se puno igrala. U ovoj izvedbi radili smo na tome da se vidi ono što se ne kaže, da se napravi malo kraće, malo filmskije, suvremenije.
Govori li “Leda” o seksualnoj histerji i onda i sada?
- Tu se radi o likovima vrlo željnim moći i demonstracije moći, a seks usko vežu s time. To je kao jedan poslovni krug u kojem se svi između sebe kolju i ljube. Preživljavaju manijakalno i histerično se boreći za svoje pozicije: seksualne i financijske. Ambicije su upakirane u divne riječi, a ispod toga su sirovi interesi i strasti. To nije samo licemjerni agramerski, to je svevremenski mentalitet. Krleža je to predivno napisao i bit će aktualno u raznim vremenima i varijantama. Klara je u toj priči isfrustrirani lik: život joj je propao: materijalno je ovisna o mužu, a svoju karijeru nije ostvarila.
Znači, lik je u kontri s vašim privatnim životom...
- Hahaha, ali razumijem je dobro.
Vaš spontani izraz lica vrlo je sceničan, filmičan. U biti urnebesan, publika je s njime oduševljena. Da oprostite, on govori nešto u stilu: “Gadovi ste, gadite mi se, ali to nije razlog da vam se ne nasmijem u lice”.
- Hahaha. Isuse... “Svi ste... ali preživjet ćemo”. To se vidi na licu? Pa ponosna sam, ja sam onda jako fora. Jer to je moj tajni stav, za koji ni ne znam da ga imam. Vjerojatno su mi zato na Akademiji govorili da sam bahata.
Dosta se pisalo o tome da ne izgledate kao estradna zvijezda. Imate stas prosječne žene i kreativno ga glumački koristite. Pretvorili ste ga u prednost...
- To mi je bio cilj. Što me zateklo, zateklo me, nisam nikad žudila za tim da budem prezgodna. Međutim, uvijek sam mislila da se sve možebitne mane može okrenuti u svoju korist i bila mi je fiks ideja da to pokažem. Da budem nestandardna glumica, da se probam izdvojiti na svaki način. Skužila sam da je to prostor moje slobode.
Uloga Angele Merkel
Za predstavu “Žuta crta” morali ste naučiti svirati bubnjeve.
- Oduševljena sam time. ZeKaeM radi vrlo različite stvari, a svi smo sretni ovdje što smo u prilici i svirati. Cijela predstava je bazirana na statementu i, da bi se to ublažilo, Buljan se genijalno sjetio da ubacimo ‘68. i rock’n’roll.
“Žuta crta” govori, uz ostalo, o krizi EU. Vaš lik čak bi se mogao čitati i kao lik Angele Merkel.
- Može, može.
Što ono “Angela” kaže?
- “Ograđivanje Europe, to je središnji doprinos menadžmentu migracije. Europa bi mogla skupiti sredstva da se može ograditi cijeli kontinent, tako da crnci ne mogu van iz Afrike. Za rešetke koje se mogu otvoriti samo s jedne strane, kad idemo na odmor i kad nam opet treba nešto iz Afrike.” Vrlo cinično.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....