'Regoč': Monotona igra svjetla i sjene nije dočarala lik dobroćudnog diva

Nova premijera Kazališta Trešnja , “Regoč”, po istoimenoj pripovijetki Ivane Brlić Mažuranić i u režiji Dore Ruždjak Podolski, monotona je i ne baš energična jednosatna predstava.

Brlićevu bajku o posvađanim seljacima iz dva sela koje će odnijeti potop što su ga sami izazvali, i dobroćudnom divu Regoču koji spašava nevine među njima, odnosno djecu, nije dakako lako prenijeti na pozornicu.

Šestero glumaca

No, uspjeh svakako mora izostati ako se djeci podastire tek blijeda igra svjetla i sjene na platnu u pozadini, koju šestero glumaca stvara tijelima, ponajviše rukama, pri čemu uglavnom izostaju iznenađenja, jer slike koje formiraju svojim tijelima pred djecom na platnu djeluju nekako predvidljivo i nespretno.

Šestero glumaca nosi mikrofone, ali se svejedno katkad ne razumiju dobro, što upućuje i na brzopletost i na nesigurnost.

Kosjenku igra Aleksandra Naumov, a Regoča Radovan Ruždjak, dok još četvero glumaca, Ivana Bakarić, Vanda Vujanić Šušnjar, Maja Kovač i Petar Banda, igraju ostalu djecu.

Veličinu i snagu Regočevu trebao bi donijeti njegov lik oformljen na velikom platnu s pomoću tijela protagonista, no efekt izostaje osim u jednom detalju, kad Ruždjak i netko od pomoćnika s pomoću prstiju spletu Regočevu glavu. Nije mi jasno zašto im je reflektor ispred kojeg “migaju” toliko blizu, pa je sjena na platnu neoštra, a pogotovo zašto ne koriste više igru iza platna, no koja je pak, opet, unaprijed “pokvarena” činjenicom što stražnji reflektor (iza platna) bliješti prejako.

Sama radnja nije nimalo živa, nema u izvedbi ničega strašnog, a ni lijepog, pa ne vjerujem da će se djeca, barem ne dječaci, ovdje osobito zabaviti.

Bez čarolije i akcije

Predstava je namijenjena djeci starijoj od sedam godina koja ipak traže više konkretne čarolije i akcije nego što im je ovdje podastrto.