Rat i mir: Produkcija kakvu smo godinama čekali

ZAGREB - U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu prekosutra će se praizvesti “Rat i mir” Lava Nikolajeviča Tostoja (1828-1910) u režiji slovenskog redatelja Tomaža Pandura.

Glasovit roman, što je prvotno izlazio u nastavcima u Ruskom Vjesniku od 1865. do 1869., obuhvaća možda i više od 2000 kartica teksta. Autor dramatizacije, Darko Lukić, radio je dvije godine i na koncu iz romana izvukao oko 110 kartica teksta za scenu, koji izvodi ansambl od 19 glumaca. U Tolstojevom romanu iznosi se slika ruskog društva u doba napoleonskih ratova, od 1805. do 1813.

Tolstoj pripovijeda o četiri aristokratske obitelji, romanom defilira gotovo 600 likova, među kojima se, dakako, izdvaja nekoliko glavnih. Najvažnija je obitelj Bezuhov, a uz njih obitelj Bolkonski, potom Rostovi te Kuragini.

Glumačka podjela

Možda glavnu potku romana, a, po svemu sudeći i dramatizacije, čini odnos Pjera Bezuhova i Andreja Bolkonskog, kao muških arhetipova, te Marije Bolkonske i Nataše Rostove, kao ženskih. Lukić je radio po prijevodu Zlatka Crnkovića, koji je u usporedbi sa starijim, Ise Velikanovića, možda manje melodiozan, manje “ruski”, ali pogodniji za scenu jer je bliži suvremenom govoru.

Pjera Bezuhova, izvanbračnog sina grofa Bezuhova, igra Goran Grgić. Andreja Nikolajeviča Bolkonskog igra Milan Pleština, a njegova oca, kneza Nikolaja Andrejeviča Bolkonskog, utjelovio je neuništivi Pero Kvrgić. Njegovu kćer, Mariju Nikolajevnu Bolkonsku, igra Alma Prica, a Andrejevu suprugu, Lisu Bolkonsku, Lana Barić.

Bijele zavjese

Staru groficu Nataliju Rostovu pak tumači glasovita slovenska glumica Milena Zupančić, a njezinu kćer, Natašu Rostovu, Zrinka Cvitešić. U predstavi još igraju Ivan Glowatzky, Nera Stipičević , Franjo Kuhar, Iva Mihalić, Luka Dragić, Damir Markovina, Siniša Popović, Dora Lipovčan, Dušan Bućan, Nikša Kušelj, Livio Badurina. Napoleona Bonapartea tumači pak Bojan Navojec.

Predstava traje tri sata s dvije pauze, a probe su trajale tri mjeseca, mjesec dana dulje nego što je u nas uobičajeno, prvih mjesec i pol do 1. srpnja, a ostatak od 1. rujna.

Dramaturgiju predstave potpisuje Livija Pandur, redateljeva sestra i stalna suradnica, a stalni Pandurovi suradnici su i scenografi iz skupine NUMEN, Sven Jonke i Nikola Radeljković, koji su sačinili, po svom običaju, jednostavnu a dojmljivu scensku sliku od malo materijala: bijele zavjese što se pomiču i otvaraju i zatvaraju prostore za igru, crna pozadina, te lusteri sastavljeni od neonskih cijevi što se rasklapaju i skupljaju poput cvijeta.

Raskošne kostime, kojih je ukupno oko stotinu, potpisuje Danica Dedijer. Samo Milan Pleština promijenit će šest odora, civilni frak, vojni frak, šinjele, smoking... Za kostime sedam ženskih likova upotrijebljeno je oko sto metara svile i futera i još 50 metara za podstave.

Stalna ekipa

Svi glumci nose posebno izrađene jahaće čizme (osim Zrinke Cvitešić koja se pojavljue bosa ), koje su izradila četvorica obućara. Oko kostima bila je uposlena cijela HNK-ova i muška i ženska krojačnica, osamnaest ljudi. Svjetlo je oblikovao Juan Gomez Cornejo, također dio stalne Pandurove ekipe, koji je s njim radio i Hamleta i Danteov Pakao (u Madridu). U trećem dijelu predstave scenografija se mijenja. U stvari, u ovu predstavu produkcijski uloženo koliko u veliku operu.

Tri dana ranije

Novinari su pozvani na generalnu probu u srijedu ujutro, no redatelj nije bio raspoložen za davanje izjava. Još radi, premda je, opet za naše uvjete, generalna proba tri dana prije premijere pravo čudo. U nas se obično predstave dogotovljavaju još i na dan premijere.