Naš najangažiraniji operni redatelj u zemlji, Krešimir Dolenčić čini se da je jednako često angažiran i u Sloveniji. U četvrtak, 23. siječnja, u 19:30 u Cankarjevu domu u Ljubljani premijerno je uprizoren njegov novi Šišmiš (u slovenskoj inačici naslova Netopir) Johanna Straussa Sina. Posebna je čast da je u doba svečanih balova u Beču Ljubljanska opera gostujući na velikoj sceni najveće slovenske koncertne dvorane, na početku godine u kojoj cijeli svijet slavi 200. rođendan tog kralja bečkog valcera, priliku dala upravo našem redatelju. To je kruna njegove dugogodišnje redateljske karijere u Ljubljani gdje je dosad radio na čak osam predstava. Čini se da je vodstvo Ljubljanske opere vidjelo njegovu zagrebačku uspješnicu s tom „operetom nad operetama” iz 2022., čija je televizijska snimka naknadno emitirana i na svjetskoj opernoj platformi OperaVision, kad je od njega naručilo režiju koja kao da je nadogradnja zagrebačkog koncepta. Širi prostor dvorane omogućuje prozračnije pokrete na dvoetažnoj konstrukciji njegova omiljenog scenografa, Slovenca Andreja Stražišara. A i raskošni kostimi žarkih boja nagrađivanog Hrvata Alana Hranitelja (koji je radio kostime i za spomenutu zagrebačku predstavu, te neke uspješne modele ponovio u diskretno razrađenom izdanju) kao da su dobili dodatni impuls za razvoj nadahnuća u kreacijama povijesnih obrisa.
Stvorena je bombastična spektakularna predstava koja je u samo sedam već unaprijed rasprodanih termina dostupna gledalištu Cankarjeva doma, dok se najesen, u studenome ove godine, u reduciranom izdanju seli na manju scenu historicističke zgrade Slovenskog narodnog gledališča u gradu. Ali mogućnosti Cankarjeva doma su puno veće u usporedbi s opremom i tehničkim mogućnostima zastarjelih kazališta: od vrhunske opreme zvuka (razglas se uopće ne može prepoznati!), preko moćne rasvjete sve do efektnih animiranih projekcija preko scenografije koje dodatno uljepšavaju i dinamiziraju cijeli spektakl.
Zbor i orkestar Ljubljanske opere su u sjajnoj formi otkako ih već treću sezonu vodi kao šef-dirigent mladi belgijski maestro Ayrton Desimpleaere koji je svladao švung bečkog valcera i polki, ali i slovenskih napjeva (u partituru su ubačeni i Trič-trač polka, Radetzkyjeva koračnica Straussa oca s neizostavnim ritmičnim pljeskanjem publike, ali i slovenska narodna pjesma Vsi so prihajali) Ukratko, svima koji vole Šišmiša i Straussa isplati se „potegnuti” do Ljubljane na predstavu u kojoj osim Dolenčića i Hranitelja, sudjeluje još jedna Hrvatica. To je prvakinja Ljubljanske opere, sopranistica Martina Zadro, kao sjajna glavna ženska uloga Rosalinda, kojoj godine ništa nisu učinile na svježini i lakoći lirskoga glasa, a iskustvo joj je samo dalo na uvjerljivosti uživljene glume. Bio bi red da nastupi kao gošća i u zagrebačkoj produkciji, da je čujemo govoriti i pjevati isto djelo sada na hrvatskom jeziku, a u Zagrebu ionako često boravi kao profesorica pjevanja na Muzičkoj akademiji.
No, jednako se dobro, ravnopravno sa svojim kolegama Slovencima, snalazi i u povijesnom prepjevu libreta na slovenski iz pera pjesnika Otona Župančiča na čijoj su suvremenoj adaptaciji radili redatelj Dolenčić i Seta Knop. U produkciji sudjeluje troje slovenskih opernih umjetnika koji često gostuju u Hrvatskoj: sopranistica Nina Dominko kao sobarica Adela, te blistavi srčani tenori Martin Sušnik (Gabriel von Eisenstein) i Aljaž Farasin (Rosalindin nekadašnji ljubavnik, pjevač Alfredo), tako da nam cijela podjela djeluje vrlo „domaćom”, a za razliku od zagrebačke predstave, u ovoj je zadržan originalni govorni lik čuvara zatvora Froscha, na početku 3. čina (glumac Gojmir Lešnjak Gojc).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....