ALMA PRICA EKSKLUZIVNO ZA JUTARNJI 'Za svoje najveće uloge mogu zahvaliti Krleži'

Svaki put kad radimo na tekstovima Miroslava Krleže, ponovno se susrećem s jednom nevjerojatnom ljudskom i literarnom inteligencijom. I njegovim humorom… jer po meni je Miroslav Krleža, osim što je duboko ozbiljan pisac, i ozbiljno duhovit pisac! A što se tiče Krležine rečenice, za glumce - puna usta sreće! Bez obzira na osjećaj duboke nesreće, koju većina njegovih likova nosi u sebi, kaže za Jutarnji list Alma Prica, prvakinja HNK koja će predzadnjeg dana ove godine, 30. prosinca, odigrati još jednu svoju ulogu u nekoj od drama Miroslava Krleže. Bit će to u u Hrvatskom narodnom kazalištu, u premijernoj izvedbi Krležina “Vučjaka” (1923.) u režiji Ivice Buljana, sa Silvijem Vovkom kao Krešimirom Horvatom i Ninom Violić kao Evom.

Prvi susret s Krležom

Alma Prica glumi Marijanu Margetićku, ženu seoskog učitelja Lazara Margetića, koji je na samom početku Prvog svjetskog rata poginuo na nekom od bojišta, pa sad sa stravom dočekuje najavljenog novog učitelja (Krešimira Horvata) za kojeg vjeruje da će nju i djecu izbaciti iz školske zgrade... gdje je ona u međuvremenu pokrenula malu trafiku i malu birtiju... jer su seljani prestali slati djecu u školu.

Krležijanske uloge prate Almu Pricu (r. 1962, diplomirala 1985, a članica HNK postala 1986. Godine 1995. postala je prvakinjom) praktički od prvih dana. Na Akademiji dramskih umjetnosti diplomirala je ulogom Melite u “Ledi”, u klasi profesorice Neve Rošić.

“To je bio moj prvi glumački susret s Miroslavom Krležom”, prisjeća se Alma Prica. “Bila je to mladenačka, zaigrana, i ‘šašava’ Leda, kako i pristoji mladim ljudima u ‘komediji jedne karnevalske noći’”, prisjeća se i nastavlja:

“Nekoliko godina kasnije igrala sam gospođicu Eugeniju Tommaseo u ZeKaeMu u u velikoj predstavi ‘Zastave’. Velikoj i po ansamblu, i po snazi tog romana i naše predstave, a u adaptaciji i režiji Georgija Para”, kaže Alma Prica o predstavi iz 1991. koja je okupila najbolje glumce klimajuće se Jugoslavije ( Pero Kvrgić, Relja Bašić, Ljuba Tadić, Bora Todorović, Ana Karić, Urša Raukar) No, predstava se nije klimala, upravo obrnuto, ubraja se i danas u najbolja redateljska tumačenja Krleže u nas, a redatelj je dobio na Marulićevim danima nagradu “za lucidno prepoznavanje duhovnog identiteta trenutka”.

“Pa onda 1993. ‘Gospoda Glembajevi’, također u režiji Georgija Para. Rene Medvešek je igrao Leonea Glembaya, Ena Begović je igrala barunicu Castelli, a Vanja Drach Ignjata Glembaya. Ja sam glumila Angeliku. Predstava je igrala nekoliko sezona”, kaže Prica.

Vrhunac u karijeri

Godine 1988. ponovo je u “Ledi”, ovaj put Želimira Mesarića, i ponovno uloga Melite, u režiji Želimira Mesarića (HNK). I u ovom smo se glumačko-redateljskom postavu lijepo zabavili i nasmijali - i mi, i publika.

“To već nešto govori samo za sebe!” kaže Alma Prica koja naposljetku priznaje da je igrati Krležu za nju ono - najviše!

A prije tri godine zaigrala je na najpoznatiju ulogu hrvatskog ženskog repertoara. Postavljeni su na scenu “Gospoda Glembajevi”, u režiji Vite Taufera. “ Milan Pleština kao Leone, Ljubo Kerekeš kao stari Glembay, Olga Pakalović kao Angelika, i ja, kao barunica Castelli. Predstavu igramo još uvijek, s velikim glumačkim veseljem, već četvrtu sezonu, i čini nam se da u svakom repriziranju raste - u najboljem smislu te riječi”, kaže Alma Prica za tu predstavu u kojoj je uvijek važno i kako će barunica Castelli izgledati, hoće li imati sijedu ili obojenu kosu, kako će biti odjevena. Za razliku od prethodne glumice u toj ulozi, Ene Begović, raskošne i koketne, Alma ima bijelu kosu, srebrnu haljinu poput zmijna svlaka i distancirana je, usmjerena samo na sebe. Sjećam se da me podsjetila na Sussanah York iz filma “I konje ubijaju, zar ne?” Odmah vidiš da će tu biti nešto tragično.

“I najnovije, sada radimo ‘Vučjak’, koji režira Ivica Buljan. Glavnu ulogu, Krešimira Horvata, igra mladi glumac Silvio Vovk, a mene je dopala i ‘spopala’ Marijana Margetić. Također veliki glumački ansambl, i niz sjajnih suradnika. Radimo intenzivno i inspirirano, s uzbuđenjem, i nimalo nije lako. A zašto bi i bilo? Prvo treba dobiti bitku s čuvenim krležijanskim rečenicama, a onda i s likovima, ljudima-vukovima iz sela Vučjak, i ponekim čovjekom - vukom iz našeg malog velegrada”, kaže Prica.

Lik seoske žene

“S Almom sam radio jednom, ‘Baba Jaga je snijela jaje’ prema Dubravki Ugrešić u Rijeci, i jako me zanima ova predstava u kojoj Alma na neki način ‘mijenja fah’. Ona je sad zrela glumica, izrazito racionalna glumica tijekom cijele karijere, a sad glumi lik seoske žene, izrazito nagonske, senzualne, emocionalne...

O njoj po selu haraju priče, da drži birtiju u školskoj zgradi, da je na Nikolinje bila s četvoricom na ledini, da... sve je to i meni veliki izazov”, kaže Buljan koji će predstavu umnogome postaviti u psihoanalitičkom ključu, pa su naručili od Snježane Matijašević, s Filozofskog fakultetu u Zagrebu psihoanalitički uvid u “Vučjak”.

Snoviti završetak

“O tome se”, kaže Buljan, “rijetko govori. S obzirom na to da je ‘Vučjak’ jedna od najizvođenijih drama u nas, postoji relativno široka teatrološka literatura, ali taj se aspekt ili romantizira i prešućuje, meni je on važan iz dva aspekta: ideje cikličkog ponavljanja povijesti i Krešimirove razapetosti između tri žene - Margetićke, Eve i Poluganove žene ( Iva Jerković), žene njegova najboljeg prijetelja. To je dosad zanemaren aspekt drame. A već prve noći u Vučjaku pada u erotsku vezu sa ženom pokojnog učitelja, promiskuitetnu i svu sazdanu od nagona. Krleža to čini brutalno, suvremeno, kao da piše za braću Koen”, kaže Buljan, koji i neke druge momente u drami vidi kao filmske: Vučjak je Twin Peaks, izmišljeno ali tipično selo (zato i nema dijalekta, a Krešimir Horvat ima ogledno hrvatsko ime); Scenograf je Aleksandar Denić, Panteliju glumi Milan Pleština, Vengera Livio Badurina, Polugana Bojan Navojec. “Amerikanku Evu”, koja manipulira svima oko sebe Nina Violić; nakon ZKM-a prva uloga u novom kolektivu. Starca glumi Siniša Petrović, a “uskrslog Lazara”, igra Dragan Despot,pomalo i doslovno, jer ga dugo nije bilo na daskama HNK. Dramaturg: Vlaho Bogišić.

“A zanimljivo mi je i prezime glavnog junaka koje na mnogim slavenskim jezicima znači ‘vuk’”, dodaje Buljan, koji će se na pozornici poigrati i našim “nespretnim statusom u EU, sad kad je ‘euforija splasnula’”. Buljan smatra “Vučjak” oglednim primjerkom Krležina moderniteta, koji je - najviše zbog snovitog završetka - u vrijeme nastanka bio teško izvodiv.

Inače, Krleža je “Vučjak” najprije bio zamislio kao roman “Zeleni barjak”, zatim dramu “Krešimir Horvat”, a konačni oblik kao “fantastičnu matricu suvremenog teatra”, dodaje Buljan.