REGINA CARTER ‘Na Guarnerijevoj violini sjajno je bilo svirati jazz’

Reginu Carter, violinisticu koja 10. srpnja nastupa sa svojim kvintetom u Rovinju na Avantgarde Jazz Festivalu, upravo su kritičari okupljeni oko prestižnog glazbenog časopisa Downbeat ponovo proglasili najboljom jazz violinisticom na svijetu. Ispalo je da smo je baš uoči toga kontaktirali za ovaj ekskluzivni razgovor.

Regina Carter rođena je 1966. u Detroitu i od malena se glazbeno obrazovala. Već s dvije godine nehotice je pokazala svoj glazbeni talent i vrlo rano otkrila da ima apsolutni sluh. Počela je učiti ples, pa glasovir, i na koncu violinu, ali kroz klasičnu glazbenu naobrazbu. Učiteljica violine Jeanne Rupert vrlo ju je rano poticala na improvizaciju. “Dala bi nam da sviramo dijelove nekih baroknih komada, a onda nam rekla da ono što nedostaje sami odsviramo. Igrala je s nama i igru u kojoj bi započela neku melodiju, a onda nekoga od nas dotakla gudalom da nastavi. Sve te sviračke vježbe i treniranje sluha pomogle su mi kad sam počela učiti jezik jazza.”

Violina u jazzu

Kao srednjoškolka zalutala je na koncert velikog Stephanea Grapellija. “Bio je to veliki preokret u mom životu. Odmah sam zavoljela slobodu koju sam osjetila u njegovoj glazbi, a po nasmiješenim licima glazbenika zaista se vidjelo da istinski uživaju.”

I danas je veseli otkrivati neke nove pristupe glazbi, prije svega slušajući glazbu drugih kultura. No, tako je bilo zapravo od ranoga djetinjstva, jer su se u Detroit, kolijevku američke automobilske industrije, slijevali radnici iz najrazličitijih krajeva svijeta, kako je sedamdesetih godina tamo bilo posla za one koji su htjeli raditi. “U to vrijeme bila sam izložena zaista najrazličitijoj glazbi”, kaže Regina. “Svakog su se ljeta održavali glazbeni festivali na kojima su se predstavljale različite kulture, ali i plesovi, nošnje i hrana. Bilo je vrlo živo. Tako sam se vrlo rano upoznala, recimo, s kaldejskom i grčkom glazbom.”

Ipak, europska klasična glazba bila je njezin prvi glazbeni jezik. Violina nije čest instrument u jazz glazbi, no Reginu Carter je Grapelli opčinio i radi njega je odlučila zakoračiti u jazz. “Tu su još bile i snimke Noela Pointera i Jeana Luca Pontyja koje su mi pokazale da se violina može svirati sasvim drukčije.”

U glazbenom razvoju Regine Carter važnu ulogu je odigrala i glazba Charlieja Parkera koju je marljivo proučavala i transkribirala. “Na trećoj godini faksa profesor s kojim smo radili u big bandu, Marvin Doc Holladay, rekao mi je da prestanem slušati samo jazz violiniste, jer nije želio da oponašam njihov stil. On me potakao da počnem slušati puhače i pjevače, među ostalim i zbog načina na koji oni kontroliraju svoj dah. Znala sam da je Charlie Parker bio strahovito važan i onda sam uronila u njegovu glazbu. Prvo bih njegove solaže naučila pjevati uz njegove albume, a tek onda sam ih svirala na violini, no puno, puno sporije, sve dok nisam mogla ubrzati toliko da sam mogla svirati zajedno s albumom”, govori Regina.

Tko su moji preci?

Da je Regina Carter svojim talentom i osobnošću iznimna, potvrdila je i njezina avantura s Guarnerijevom violinom iz 1743. na kojoj je svirao slavni Paganini. Godine 2001. ona je bila prva koja je na toj violini zasvirala jazz! To iskustvo dovelo je i do veličanstvenog albuma “Paganini: After a Dream”. “Bilo je to nevjerojatno iskustvo, na više načina”, priča Regina. “Nakon toga sam poželjela snimiti kompozicije skladatelja koji su svojim harmonijskim strukturama bliži jazzu, pokazati kako smo svi mi u glazbi povezani.”

Zadnji album, “Southern Comfort” iz 2014., također se bavi glazbenom poviješću, ali na drukčiji način. “Još od ranog djetinjstva zanimalo me moje podrijetlo. Pitala sam se tko su bili moji preci, kroz što su oni sve prošli i koje sam ja njihove osobine preuzela? Dala sam napraviti genealoški test DNK i bila sam fascinirana rezultatima. Tako su albumi “Reverse Thread” i “Southern Comfort” glazbeni odjeci onoga što otkrila o sebi. No, svaki od albuma koje sam snimila odražava nešto iz moga života.”

Na koncertu u Rovinju Regina Carter nastupa sa svojim kvintetom i izvodit će neke od pjesama sa zadnjeg albuma, ali i nekih ranijih. “Svirat ćemo štošta, čak i neke nove pjesme koje još nismo snimali. Obično o set listi odlučimo u zadnji čas, ali se znamo i predomisliti tokom koncerta, kad osjetimo reakciju publike.”