Pier Giorgio Morandi, počasni šef dirigent Opere središnje nacionalne kuće i čovjek koji je učio od legendarnog Riccarda Mutija, a kojem se može zahvaliti, streloviti (ne)očekivani uspon razine zagrebačkog muziciranja u protekle tri godine, već godinama dirigira u Bečkoj operi, u njujorškom Metropolitanu, u milanskoj Scali ili u La Bastille u Parizu. Samo u ovoj sezoni dirigirao je ponovno u Wiener Staatsoper "Trubadura" i "Toscu", odnosno u studenom u njujorškom Metropolitan Verdijeva "Rigoletta". Kad govori o iskustvima u najelitnijim svjetskim operama, reći će:
- Fantastični su to orkestri u kojima samo pomicanjem prsta možete dobiti mnoštvo zvučnih boja, pored toga što je kvaliteta pjevača uvijek na elitnoj razini. Zatim, svako od tih elitnih kazališta ima neke svoje karakteristike. Primjerice, u Metropolitanu i Teatru alla Scala produkcije su uglavnom tradicionalne jer je Metropolitan kazalište koje živi samo od sponzorstava i prodaje ulaznica, a američka publika voli da je opera uprizorena, onako kako je i napisana. Istovremeno, u Beču i Parizu postavljaju produkcije s modernim inovacijama, ponekad apstraktne, što je nešto što publika ne prihvaća ili ne razumije uvijek. U tom slučaju morate se fokusirati na vokalnu i glazbenu kvalitetu kako biste kompenzirali publici teško razumljiv redateljski postupak - govori o prilikama u najboljim opernim kućama maestro Morandi.
Karijera talijanskog maestra išla je ovako: bio je deset godina glavni oboist u Orkestru milanske Scale, studirao je kompoziciju na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu. Tijekom godina provedenih u Scali bio je asistent čuvenog maestra Riccarda Mutija, kasnije Giuseppea Patanèa, koji su ga uputili u tajne talijanske operne tradicije. Godine 1987. studirao je u SAD-u, mentori su mu bili Leonard Bernstein i Seiji Ozawa. Bio je glavni gostujući dirigent u Budimpeštanskoj nacionalnoj operi, kasnije glavni gostujući dirigent Helsingborškog simfonijskog orkestra i Kraljevske opere u Stockholmu. Još od 1990., dakle 35 godina, radi u velikim opernim kućama kao što su Deutsche Oper u Berlinu, Wiener Staatsoper, Macerata Opera Festival, Arena di Verona, Puccini Festival, Boljšoj teatar u Moskvi, Metropolitan opera u New Yorku i druge.
Zagrebačko-talijanski maestro maestro radio je u životu i s članovima Tri tenora, s Domingom i s Carrerasom.
- U najvećim kazalištima imate sreću raditi i s najvećim pjevačima. Među pjevačima s kojima sam radio su Domingo, Carreras, Cappuccilli, Mirella Freni, Ghiaurov, Ricciarelli, Cecchele, Hvorostovsky, Jose Cura... Trenutačno u Beču radim "Toscu" u kojoj su Piotr Beczala, Sonya Yoncheva i Ambrogio Maestri, dok su u bečkom "Trubaduru" Maria Agresta, Vittorio Grigolo, Arthur Ruciński. Mnogo sam radio i s Jonasom Kaufmannom s kojom sam snimio CD s Verdijevim arijama za Deccu - nastavlja Pier Giorgio Morandi.
U Zagrebu kraljem veljače Morandi će dirigirati Massenetovom operom "Werther" (praizvedba 1892. u Beču). Naravno, libreto je nastao prema čuvenom Goetheovom lektirnom romanu "Patnje mladog Werthera", vezanom uz razdoblje književnog romantizma, za pojmove kao što su Weltschmerz (svjetska bol) i Sturm und Drang (vihor i nagon), za svjetonazor koji uzdiže subjektivnost, melankoliju, pojedinca preplavljenog osjećajima i nemogućnost racionalnog poimanja sebe i svijeta. U svijetu operne literature, "Werther" je bio prva opera u čijem je središtu emotivno oštećeni muškarac, a ne žena.
- Doista... u gotovo svim operama obično je ženski protagonist taj koji se razboli i žrtvuje svoj život za ljubav ili za javni moral epohe, dok je u Wertheru muški lik taj kojeg ljubavni očaj dovede do permanentne patnje i smrti. Libreto i roman proizlaze iz kulturnog pokreta i svjetonazora vremena u kojem je moral iznad svega, pa čovjek žrtvuje iskrenu ljubav, sve dok ne dođe do tako duboke depresije koja ga, kao u slučaju Werthera, odvede u smrt - nastavlja maestro.
Opera je prvi put u Zagrebu izvedena 1901. godine, deset godina poslije njezine praizvedbe 1892. u Beču. Prema izvorima, zagrebačkom je praizvedbom "Werthera" dirigirao Massenetov učenik Nikola Faller.
- Nakon toliko dirigiranja diljem svijeta, "Werther" je moj debi, prvi put dirigiram tom operom i jako sam sretan što će se to dogoditi upravo u Zagrebu. Opera je postigla veliki uspjeh od svoje prve izvedbe 1892. u Bečkoj opernoj kući. Zatim je prije dolaska u Zagreb gostovala u Parizu, Bruxellesu, Chicagu, Covent Gardenu u Londonu, milanskoj Scali i Veneciji. Dakle, kada je 1901. stigla u Zagreb, to je već bila opera koja je imala velik uspjeh u mnogim kazalištima. Potom je kontinuirano izvođena i uvrštena na repertoar gotovo svih kazališta u Europi i svijetu. Već 1928. godine dosegla je svoju tisućitu izvedbu - otkriva Pier Giorgio Morandi zanimljivosti iz povijesti izvođenja "Werthera".
Sam kompozitor Massenet odlučio je skladati "Werthera" nakon što je u Bayreuthu gledao Wagnerova "Parsifala" te posjetio Wetzlar gdje je Goethe dobio nadahnuće za roman "Patnje mladog Werthera". Četiri godine libretisti su pripremali tekst libreta (Édouard Blau, Paul Milliet and Georges Hartmann).
- Proučavajući i analizirajući partituru, odmah izlazi na vidjelo koliko je mladi Werther bio pod utjecajem wagnerijanske glazbe. Korištenje roga i puhačkih instrumenata rezonira s temama, posebno u 2. i 3. činu. Ako se uzme i ekstrapolira iz partiture, naglasak jest kako je utjecaj wagnerijanskog stila potpuno fascinirao Masseneta.
Libreto opere nema zaplet koji vodi sreći, naprotiv, kao da šalje negativnu poruku o životu. Ali upravo iz tog razloga poruka koju želim prenijeti jest da, budući da svi imamo trenutke poteškoća na životnom putu, ne smijemo dopustiti da nas previše obuzme očaj, već moramo reagirati i pobrinuti se da se negativne stvari pretvore u pozitivne. Prepoznavanje smrti kao rješenja ne vodi ničemu dobrom, dok pronalaženje i traženje svjetla čini to da shvatimo smisao života i ljepotu ljubavi i bratstva među ljudima - nastavlja maestro, ističući kako se opera u Zagrebu izvodi u svojem originalu, na francuskom jeziku.
Opera "Werther" koprodukcija je s kazalištem Carlo Felice iz Genove. Redatelj, scenograf i kostimograf bit će Dante Ferretti. On je u svojoj karijeri surađivao i s najvećim redateljima u povijesti filmske umjetnosti poput Pasolinija, Fellinija, Zeffirellija, Scorsesea, Burtona i De Palme. Feretti je osvojio tri Oscara za scenografiju za filmove "Avijatičar," "Sweeney Todd" i "Hugo". Feretti je scenograf filmova "Proba orkestra", "Koža", "Ime ruže", "Doba nevinosti", "Intervju s vampirom", "Bande New Yorka", mogli bismo unedogled nabrajati, prije pitanja kako je uopće došlo do toga da jedan trostruki oskarovac, jedna holivudska legenda, potpisuje režiju opere u HNK Zagreb.
- Dante Ferretti nedvojbeno je izvrstan scenograf, redatelj i kostimograf, s velikom međunarodnom karijerom, i ponosni smo i počašćeni što jednu njegovu produkciju možemo dovesti u naše kazalište u Zagrebu. Ipak, suradnja je dogovorena s umjetničkim vodstvom Teatra di Genova, gdje sam u veljači 2023. radio produkciju "Tosce". Nakon kontakta između naše intendantice Ive Hraste Sočo i njihovog umjetničkog vodstva došli smo do toga da zajedno radimo produkciju "Werthera". Za nas je to vrlo pozitivna stvar, jer podiže imidž našeg kazališta na međunarodnoj razini - govori Pier Giorgio Morandi.
Produkcija s Teatrom Carlo Felice di Genova, nada se maestro, početak je dugogodišnjeg partnerstva. No, trenutno traju i dogovori nekoliko novih suradnji s cijenjenim europskim opernim kućama i kulturnim institucijama, a radi razmjene produkcija, umjetničkih timova i umjetnika. Sirotog Werthera će 28. veljače pjevati svjetski tenor Pavel Valuzhin, koji je bio Vojvoda od Mantove u "Rigolettu", u recentnoj produkciji Metropolitana kojom je dirigirao maestro Morandi, dok kreposnu Charlotte pjeva mezzosopranistica Emilia Rukavina.
- Tenor Pavel Valuzhin je moj izbor. Njegov je glas prikladan za ulogu Werthera. Ovu je operu već pjevao s velikim uspjehom i vrlo je ekspresivan i samouvjeren tenor. Emiliji Rukavini to će biti debi u Charlotteu. Već smo radili zajedno proteklih mjeseci na karakteru, te ulogu s glazbenog stajališta. Ima prekrasan glas i bit će jako dobra Charlotte - govori maestro koji ima dogovorene angažmane u na međunarodnim pozornicama, unaprijed do 2028. godine.
- Vraćam se u Beč zbog narednih pet opernih produkcija: To su "Andrea Chenier", "Tosca", "Falstaff", "Ljubavni napitak" i "Don Carlo", dok s Metropolitanom imam dogovorenu "Carmen", "Luisu Miller" i "Butterfly". Zapravo, trebao sam se vratiti s "Rigolettom" u siječnju u Metropolitan, ali sam odustao jer sam htio reprizirati "La Boheme" ovdje u Zagrebu, to je moje kazalište i predstava koju smo s velikim uspjehom doveli u mariborsko kazalište. Radio sam mnogo, radim mnogo i radit ću mnogo. U ono malo slobodnog vremena što mi ostane, kad sam u Zagrebu, živim sa suprugom u stanu blizu kazališta. Zajedno šetamo gradom, idemo na ručak s prijateljima i kolegama s posla, ponekad uspijemo posjetiti prekrasne gradove koji se nalaze na hrvatskoj obali. Tada puno čitam i kad mogu gledam nogometne utakmice svog omiljenog tima na TV-u... To je Inter Milan! - spomenut će i strast za nogometom maestro rođen u Bielli, mjestu od oko 44 tisuće stanovnika, u podnožju Alpa, odakle je bio i pokojni dizajner Nino Cerruti.
Otkako je došao u Zagreb, održao je, pripovijeda, mnogo audicija na kojima je rigorozno birao mlade pjevače, kako bi se se osigurala kvalitetna baza za budući ansambl.
- Takva strategija dala je rezultate. Uz uobičajeno dobre pjevače koje već poznajemo, poput Filipa Filipovića ili Ljubomira Puškarića, dajemo priliku za glavne uloge i drugima kao što su Emilia Rukavina i Marija Kuhar Šoša ili Sofija Petrović, Josipa Bilić i Davor Nekjak. Moram reći da su svi oni uvelike napredovali posljednjih godina. Zatim, tu su i oni vrlo mladi kojima privremeno dajemo sporedne uloge da se naviknu na pjevanje na pozornici.
Nakon što sam u Zagrebu dirigirao operu "Il Trovatore", kad mi je intendantica Iva Hraste-Sočo predložila da se angažiram kao glazbeni ravnatelj Opere HNK, uvidjevši potencijal kazališta, odlučio sam prihvatiti to mjesto jer mi je cilj bio povećati taj potencijal i napraviti ovo kazalište važnim ne samo na nacionalnoj, nego naročito na međunarodnoj razini. Pa ako su prvi komentari mojih "kolega" bili "ali zašto ste to prihvatili", sada su, "Bože, čuo sam da u Zagrebu radite divne produkcije, s dobrim redateljima, pjevačima i dobrim orkestrom i zborom". E, to sam htio čuti! Na pravom smo putu!!! - zaključuje maestro koji je razmazio Zagreb sjajnim opernim produkcijama i nivoom, a publika mu revno uzvraća redovito rasprodanim gledalištem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....