
Propustio sam recenzirati prva dva albuma sjevernoengleskog kantautora Sama Fendera, unatoč činjenici da su dospjeli do vrha britanske top liste, što se ovog tjedna dogodilo i s njegovim trećim albumom "People Watching". Pribrojite tome i nagrade BBC Sound Of 2018, Critics‘ Choice i Brit Awards. Razlog? "Hypersonic Missiles" (2019) i "Seventeen Going Under" (2021) su (mi) bili simpatični albumi, ali nešto (mi) je nedostajalo. Imao sam dojam da se Sam Fender na njima nije mogao odlučiti želi li biti poster boy pop zvijezda ili "working class" kantautor, izrastao u obitelji majke medicinske sestre koja je otišla kad mu je bilo osam godina, oca električara koji ga je s maćehom izbacio iz kuće kad mu je bilo sedamnaest, i devet godina starijeg brata bubnjara....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....