Kad Dr. House zasvira blues

ZAGREB - Godinama je naša publika Hugha Laurieja poznavala kao komičara, pa iako njegova sklonost ka sviranju bluesa i jazza nije tajna, popularni britanski i trenutno najplaćeniji TV glumac u Americi - kad je posrijedi glazba - bio nam je najpoznatiji po varijetetskim napjevima tipa “Whoops Mrs. Miggins, you're sitting on my artichokes” iz jedne epizode “Crne guje”.

Serija “Dr. House” razbila je percepciju o Laurieju kao komičaru , no ipak će se mnogi iznenaditi s koliko je pažnje i poštovanja spram tradicije jazza i bluesa iz prve polovice 20. stoljeća on pristupio u nizu glasovitih i ne baš veselih standarda poput “St. James Infirmary”, “John Henry” s njuorlinškom kraljicom soula Irmom Thomas, “Six Cold Feet”, “After You've Gone” s velikanom njuorlinškog bluesa Dr. Johnom ili “Swanee River”.

Takav respekt čovjek bi očekivao od Clinta Eastwooda, osvjedočeno poznavatelja jazza i pijanističkog bluesa, ali od Laurieja to su mogli očekivati samo oni koji su bili dobro upoznati s njegovom glazbenom strašću.

Ono što fascinira na albumu “Let Them Talk” bogatstvo je nijansi i osjećaja u sviranju klavira i gitare koju Laurie izražava u odabranim pjesmama i u sočnoj produkciji Joea Henryja.

“Odrastao sam kao pripadnik bijele britanske srednje klase koji nepozvan upada u glazbu i mit američkog juga”. “Povrh svega sam glumac, jedan od onih razmaženih pizdeka koji nisu kupili štrucu kruha u deset godina i koji bez bejbisitera ne mogu naći ni izlaz iz aerodroma”, govori o sebi Hugh Laurie, pitajući se zašto bi itko kupio blues album jednog engleskog glumca. Hm, možda zato što je snimljen s mnogo ljubavi kakvu spram svoje glazbe često nemaju ni profesionalni glazbenici?

Malo koji je glumac s toliko znanja i stručnosti u posljednjih pedeset godina prišao glazbi koju voli kao što je to učinio Hugh Laurie, a ta ocjena stoji iako Dr. House nije prvoklasan blues pjevač.

No, da svira s osjećajem, duhom i guštom te da “Let Them Talk” nije marketinški napumpan hobi “razmaženog glumca”, nego izvrstan pijanistički blues album inspiriran naslijeđem Jelly Roll Mortona, Champion Jack Dupreeja, Memphis Slima i Pinetop Perkinsa, to je nepobitno. Laurie kaže kako je pri snimanju “Let Them Talk” na pameti imao soundtrack “O Brother Where Art Thou?” u produkciji T-Bone Burnetta za film “Tko je ovdje lud?” braće Coen.

Pa, uz pomoć Joea Henryja i gostiju poput Toma Jonesa i Allena Toussainta “Let Them Talk” ne zaostaje mnogo za poredloškom. No, bit će zanimljivo čuti hoće li još kvalitetniju suradnju od Laurieja i Henryja ostvariti spomenuti T-Bone Burnett i Jeff Bridges, odnosno hoće li “country Big Lebowskog” biti uvjerljiviji od “bluesa Dr. Housea”.