IZVORNI HRVATSKI KONCEPT

CANTUS ANSAMBLGlazbena soap operahrvatski je izum. Zabavan i originalan

 Vojko Bašić/CROPIX
Prema libretu Irene Škorić, pet skladatelja angažiralo se oko pet različitih skladbi koje prate ‘sapunjarsku’ priču o ljubavnom trokutu

Redateljica Dora Ruždjak Podolski s više od šezdeset režija dramskih predstava, opera i mjuzikla u karijeri ove sezone u Lisinskom prvi put u životu režira - Soap Operu. Ona je šlag na tortu svakog ovosezonskog nastupa Cantus ansambla i traje desetak minutra. Cantus muzicira, a Ivana Srbljan (mezzosopran) i Gorana Biondić (sopran) igraju gđu Irmu Berger, suprugu uglednog estetskog kirurga, i hostesu koja je u vezi s Irminim suprugom. Libreto za Soap Operu napisala je Irena Škorić, a glazbu za svaku od pet epizoda priredio je drugi skladatelj. Na početku nove koncertne sezone Cantusa glazbu za prvu epizodu sapunjare skladao je Mladen Tarbuk, zatim je drugi nastavak skladala Mirela Ivičević, a 16. veljače pojavljuje se kompozitor Zoran Juranić. Silivio Foretić sklada epizodu zakazanu za 16. ožujka, dok će petu epizodu, koja će se prikazati na Muzičkom biennaleu 22. travnja, kada ćemo vidjeti i reprize već viđenih nastavaka, muzički osmisliti Gordan Tudor.

Sekvence od 10 minuta

Soap Opera orginalan je, izvorni hrvatski koncept. Redateljica ističe da mu, prema njezinim saznanjima, doista nema pandana na opernim scenama u svijetu.

- Čini mi se da je zamisao potekla od Berislava Šipuša, koji je upregnuo niz hrvatskih značajnih skladatelja različitih generacija, a to ovome projektu pridaje posebnu notu šarma i napetog iščekivanja svake pojedine, nove epizode. Formalno, riječ je o komornoj operi, svaka epizoda traje od 10 do 12 minuta - objašnjava Dora Ruždjak Podolski.

Unatoč kratkoći zadane forme, Mladen Tarbuk, Mirela Ivičević i Zoran Juranić, skladatelji s čijim se kompozicijama za Soap Operu redateljica dosad susrela, ozbiljno su pristupili poslu, kao da skladaju glazbu za operu u tri čina, a ne za sekvencu od deset minuta.

- Najljepše i najintrigantnije u čitavom projektu zvanom Soap Opera jest činjenica da se u svakoj epizodi prepoznaje njezin autor, odnosno skladatelj sa svojim glazbenim izričajem. Povezuje ih, pritom, libreto u nastavcima, kao i u svakoj dobroj sapunici, te isti interpreti. Rezultat je posve originalni glazbeni doživljaj, duhovit, razigran i inspirativan za scensko uprizorenje. Nije lako pristupiti kratkoj formi, jer treba biti zaokružena i smislena, i pri tome smatram da je svaki skladatelj uložio mnogo truda i znanja u stvaranje ovako zahtjevnog djela.

Posjetitelji Lisinskog, s druge strane, prihvatili su i banalan libreto, “sapunjarski” koncept radnje, kombiniran s novim brojevima skladatelja ozbiljne glazbe.

Obrat s baritonom

- Publika reagira vrlo dobro, čak i iznad očekivanja, mahom prepoznaje apsurd i poigravanje žanrom, čak i do reakcija poput grlenog smijeha. A to znači da smo svi zajedno - skladatelji, izvođači i autorski tim, pogodili žanr.

Uz sopranisticu Goranu Biondić i mezzosopranisticu Ivanu Srbljan u trećoj epizodi (Zoran Juranić) oglasit će se i prvi muški lik u izvedbi Ozrena Bilušića. Kakav obrat u radnji koja se vrti oko preljuba i trokuta donosi bariton?

- Ne bih otkrivala previše, recimo samo da bas bariton unosi dodatna pitanja oko drame koja proganja sopran i mezzosopran, odnosno, auditorij će mučiti muku oko toga tko je koga zaveo i prevario. Uz priličnu zastupljenost plastične kirurgije, također miljenice žanra - nastavlja redateljica.

Još jedna režija očekuje je na 28. muzičkom biennaleu u Zagrebu. Na samom otvorenju režirat ćete praizvedbu “Madame Buffault”, Papandopulove fantastične opere u četiri slike, nastale 1978.

- Partitura je pronađena u Beču, zahvaljujući maru gospodina Davora Merkaša, muzikologa kojemu je Papandopulov rad pasija i misija. Priča o pronalasku partiture ravna je znanstveno-fantastičnom žanru, i ne mogu naglasiti koliko sam počašćena što ću režirati ovu operu, realiziranu kao koprodukciju Biennalea, Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Riječ je o iznimnom djelu koje na postmodernističkom tragu koketira s nadrealizmom i dadaizmom i upisuje hrvatsku glazbu u glosarij Europe - govori redateljica koja je svojedobno postavila operu “Nikola Šubić Zrinjski” u Torontu, kao i mjuzikl “Chicago” u St. Petersburgu.

Djeca KUFER-a

Mnogi se sjećaju kako je svojevremeno zajedno s kolegicom Frankom Perković organizirala Kazališnu udrugu frustriranih redatelja KUFER koja se ugasila zbog financijskih razloga, a u čijoj su produkciji svoje redateljske početke imali Oliver Frljić, Mario Kovač, Olja Lozica, Anica Tomić... KUFER, ističe Dora Ruždjak Podolski, i danas postoji samo što ga vode dvije mlađe umjetnice, Vedrana Klepica i Petra Glad.

- KUFER je svakako obilježio hrvatsku kazališnu scenu u prvoj dekadi novog milenija, zahvaljujući spomenutim redateljima uz stotinjak izvođača, glumaca, plesača, scenografa, oblikovatelja svjetla itd. S ponosom utvrđujemo, s ove vremenske distance, i Franka i ja koje smo tu udrugu vodile volonterski više od deset godina - zaključuje Dora Ruždjak Podolski

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2024 06:18