Sjajan Polanski i ponovno do kiča loša Madonna

ZAGREB - Novi film Romana Polanskog “Masakr”, te “W/E”, redateljski pokušaj pop-pjevačice Madonne, bili su u središtu pažnje u četvrtak, drugog dana venecijanske Mostre.

Roman Polanski, glasoviti i kontroverzni Poljak, oskarovac i bjegunac pred američkim zakonom, predstavio se ovdje u Veneciji filmom koji se bazira na glasovitom kazališnom tekstu “Bog masakra” Francuskinje Yasmine Reze, tekstu koji je i u Hrvatskoj izvođen u nekoliko produkcija.

Junaci Rezine drame i filma Polanskog dva su para obrazovanih, situiranih buržuja koji se sastaju da bi izmirili sukob vlastite djece: sin jednog para na školskom je igralištu štapom udario sina drugog i izbio mu zub. Ono što počne kao mirna, civilizirana komunikacija odgovornih roditelja, tijekom nekoliko sati pretvori se u grubu prepirku, vađenje crijeva u kojem na vidjelo iziđu sve klasne i ideološke razlike, ali i bračne frustracije.

Zabavna farsa

U odnosu na Rezin tekst, Polanski je napravio samo jednu veću izmjenu, tu što je radnju iz Francuske premjestio u New York. U njegovoj verziji, par domaćina glume Jodie Foster kao dobronamjerna, politički korektna spisateljica, te njen suprug John C. Reilly, dobričina koji živi u njezinoj sjeni.

Na drugoj su strani Kate Winslet kao ledena poslovna princeza frustrirana lošim brakom, te Christopher Waltz kao sarkastični advokat koji ne vjeruje ni u što i čiji monolog o “bogu masakra” koji vlada svijetom predstavi daje naslov.

Upravo je austrijski glumac Waltz - dobitnik Oscara za “Inglorious Basterds” - kod Polanskog ponovo briljantan i sasvim dominira filmom. Upravo on dao je ton ovom izvrsnom filmu, a to je ton pomalo mizantropske, ali zabavne farse.

Dvije priče

Madonna je tijekom trideset godina karijere na različite načine bila prisutna u filmu: svojom glazbom, kao glumica i kao producent.

Nakon “Filth and Wisdom” (2008) sada se po drugi put predstavlja i kao režiser, i to svojim dosad nesumnjivo najambicioznijim pokušajem: dramom koja preispisuje slavnu romansu između Wallis Simpson i engleskog kralja Edwarda VIII. Romansa koja je dovela do abdikacije jedna je od dvije tabularne linije u Madonninom filmu. Druga za junakinju ima Wally ( Abbie Cornish), suvremenu Njujorčanku u nesretnom braku s bogatim, bešćutnim liječnikom. Osamljena i nevoljena, Wally se počinje opsesivno zanimati za Edwarda i Wallis, što je vodi do toga da preispita vlastiti život.

Nikog zacijelo ne iznenađuje to sto Madonna priču o Wallis i Edwardu predstavlja posve oprečno nego što je uobičajeno. Dok mnogi kulturni proizvodi - uključujući film “Kraljev govor” - par ljubavnika prikazuju kao razularene partijanere i simpatizere Hitlera, Madonna na to gleda drukčije. U njenoj verziji, Simpson je protofemistička “vještica”, heroina koja je zbog ljubavi žrtvovala više od princa Edwarda i pristala provesti život kao žrtva mladih, krvožednih tabloida. No problemi Madonnina filma su drugdje: veza između dva zapleta izrazito je predvidiva, suvremena priča odista banalna, a kako ide kraju, film iscuri u čisti kič.

Uz Polanskog, konkurencija je donijela i tajvanski film “Seediq Bale: Ratnici duge” režisera Wei Te-Shenga. Dok tajvansku kinematografiju obično karakteriziraju oštri art-filmovi, “Seediq Bale” je nešto totalno drugo: ratni spektakl s toliko mrtvih da bi i Robertu Rodriguezu to bilo previše.

Spektakularan i krvav

Baziran na istinitom povijesnom događaju iz 1916., film pripovijeda o pobuni ratničkih urođenika iz središnjeg, planinskog Tajvana protiv japanske okupacije. Planinska plemena pritom su jednako fiksirana na kodeks časti i herojstvo koliko i Japanci.

Spektakularan i krvav, Weijev film nerijetko prelazi u moralno zazorno, a najvećim se dijelom sastoji od estetiziranja nasilja, glorifikacije nacionalizma i krajnjeg divljaštva.