Sin heroja Tome Buzova, o kojemu je snimljen hrvatski film nominiran za Oscara, prvi put javno govori: ‘Uvijek se hvataš za slamku...‘

Provjereno donosi priču o čovjeku koji je prije 32 godine, vođen isključivo vlastitim osjećajem pravde, stao u obranu nevinih – i zbog toga izgubio život. Tomo Buzov, umirovljeni časnik JNA, bio je jedan od dvadeset putnika otetih iz vlaka Beograd–Bar u Štrpcima 1993. godine. No, za razliku od ostalih, on nije bio meta zločinačke paravojne formacije "Osvetnici". Njegovo ime i prezime nisu bili "pogrešni". On je izabrao stati uz one koji su bili obilježeni i zbog toga je ubijen, javili su s Nove TV.

Po prvi put pred kamerama njegov sin, Darko Buzov, otvoreno govori o boli s kojom je odrastao, o majci koja je godinama tragala za istinom, ali i o ponosu na oca koji nije znao skrenuti pogled pred nepravdom. Za Provjereno se prisjetio dana kada je čekao njegov vlak na kolodvoru u Baru, trenutka nade koji se pretvorio u najgoru noćnu moru. „U narednim mjesecima je pisano da su žrtve na 50 lokacija u Bosni. I to čovjeku probudi nadu da je osoba živa. I još očekuješ da će se dogoditi neka razmjena, nešto. Pogotovo u toj situaciji. Uvijek se hvataš za onu informaciju koja ti odgovara, koja ti daje nadu da se uhvatiš za slamku, da će biti sve u redu”, ispričao je Darko Buzov, za Provjereno. Njegova ispovijest snažna je i potresna, a istovremeno univerzalna – jer koliko nas bi danas imalo hrabrosti učiniti isto što i Tomo Buzov?

Ova priča dobila je i filmsku verziju. Redatelj Nebojša Slijepčević pretočio ju je u kratkometražni film "Čovjek koji nije mogao šutjeti“, koji je već osvojio prestižne nagrade, uključujući Zlatnu palmu u Cannesu i europskog Oscara, a sada je i u utrci za zlatni kipić u Los Angelesu, o čemu smo pisali u više navrata.

"On je čovjek koji je napravio jedan stvarno junački čin, izgubio je život pritom, a zaboravljen je, prešućen je, zato što on ne pripada ni u jedan nacionalistički narativ post-jugoslavenskih država. On je Hrvat koji je živio u Srbiji, a dao je život štiteći Bošnjake. Nije se borio ni za Hrvatsku, ni za Srbiju, ni za Bosnu, ni za Jugoslaviju, ni za što se nije borio, nego za ljude. I to je vjerojatno razlog zašto ga nije imao tko slaviti. Ali drugi razlog je što je ta priča vrlo univerzalna. Univerzalna na način da je to situacija s kojom se možemo identificirati kao pojedinci danas, ali i kao kolektivna društva”, rekao je Nebojša Slijepčević. Reportaža je u sklopu emisije Provjereno, večeras u 23.30.