Pula nema filmova, Motovun nema novca

ZAGREB - Dva filmska festivala koja su srasla s istarskim poluotokom, Festival igranog filma u Puli i Motovun Film Festival mogli bi dogodine biti u ozbiljnim problemima: Pula zbog nedostatka hrvatskih filmova, a Motovun zbog nedostatka novca.

Sporni naslovi

Želi li zadržati koncept nacionalnog festivala i patinu najdugovječnijeg takvog festivala u svijetu, za što se izdašno brinu i državne financije, filmski festival u Puli teško će iznijeti nacionalni program sa samo četiri filma, koliko će ih, po svemu sudeći, biti gotovo do srpnja sljedeće godine. To su “Kotlovina” Tomislava Radića, “Koko i duhovi” Danijela Kušana, “Duh babe Ilonke” Tomislava Žaje i “Lea i Darija” Branka Ivande. Budući da je u nacionalnom programu prošle godine bilo deset naslova, to će pred organizatore 58. izdanja Pule staviti nemoguć izbor: ili će u programu zijevati rupe ili će se on popuniti koprodukcijama, nezavisnim produkcijama i studentskim filmovima. I među tih je prošlogodišnjih deset naslova bilo spornih po pripadanju: za neke je “Na putu” Jasmile Žbanić i hrvatski film, za druge nije. Nesporazuma, dakako, ne bi bilo da Pula ne inzistira na nacionalnom konceptu. Zlatko Vidačković, umjetnički ravnatelj festivala, smatra da će Pula dogodine biti “vrlo solidna” i sa samo četiri, odnosno pet dugometražnih filmova.

- Mi u nacionalnom programu računamo na ‘Kotlovinu’ Tomislava Radića, ‘Leu i Dariju’ Branka Ivande, ‘Koka i duhove’ Daniela Kušana, ‘Duha babe Ilonke’ Tomislava Žaje i ‘Prevoditeljicu’ Biljane Čakić Veselić, a uz njih tu su i brojni filmovi iz nezavisne produkcije (‘Bella biondina’ Danijela Marušića, ‘Solsticij’ Dana Okija, ‘Odredište nepoznato’ Vjerana Vukašinovića itd.), kao i jedan ljubavni omnibus studenata s ADU prema scenariju Filipa Peruzovića - kaže Vidačković.

Europske norme

On napominje da se i inozemne koprodukcije, u skladu s europskim normama, mogu prikazivati na festivalima posvećenim nacionalnoj kinematografiji. Dobro, ali zašto onda Pulu ne financira i bosanskohercegovačko, slovensko i srpsko ministarstvo kulture ili neki četvrti inozemni donator?

- Koprodukcije se onda prikazuju i u tim zemljama, na njihovim festivalima, primjerice u Portorožu ili Novom Sadu, tako da i te zemlje sudjeluju u promicanju hrvatskog filma - ističe Vidačković.

Nastavi li se ovako, festival bi se mogao ugasiti, smatra Antonio Nuić, predsjednik Hrvatskog društva filmskih redatelja.

Mijenjati koncept

- To je rezultat sustavnog nerada i nebrige na nacionalnoj razini kad je u pitanju hrvatski film. Nekada se financiralo šest, sedam ili osam filmova godišnje, a sada? Mislim da neće biti kvalitetne selekcije, sve dok ne bude masovnije produkcije. Bez kvanitete, u ovom slučaju, nema ni kvalitete - kaže Nuić.

I on i Rajko Grlić smatraju da se koncept Pule ne bi trebao mijenjati jer svaka nacionalna kinematografija ima svoj festival. S njima se slaže i Boris T. Matić, ali on ističe da je teško zamisliti devetodnevni festival s četiri filma.

- Za četiri filma sigurno ne treba imati festivali koji traje devet dana, ali Pula se ne smije ugasiti jer ima publiku. Neke filmove u Puli gleda više ljudi nego u kinima - kaže Matić.

Motovun Film Festival s druge strane nema problem s programom, nego s financiranjem. Po pretincima elektroničke pošte filmskih radnika ovih dana kruži pismo koje je HAVC-u poslao Igor Mirković, direktor Festivala. U njemu stoji da Motovuna dogodine neće biti ako se HAVC u financiranje ne uključi s udjelom ozbiljnijim od 20 posto budžeta, koliko je do sada iznosila potpora Festivalu.

- U tri posljednja izdanja festivala Hrvatski audiovizualni centar (a prije toga Ministarstvo kulture) iz godine u godinu smanjivalo je iznos kojim je sufinanciralo festival - od 730.000 kuna 2008. godine do 450.000 kuna prošle godine. Javna potpora se smanjuje, a mi budžet više ne možemo smanjivati. Ako se trend kresanja dotacija barem donekle ne okrene u suprotnom smjeru, Motovun Film Festival ostat će uspomena - stoji u pismu.

Na rubu

Redatelj Rajko Grlić smatra da sve to dovodi Motovun do ruba, prema kojem festival ionako pleše proteklih godina.

- Posljednje tri godine krpamo se s vlastitim novcem jer je država svoj udio u budžetu prepolovila, a Istarska županija je također smanjila sredstva za 35 posto. Istra bi također morala shvatiti što je festival u Motovunu napravio za nju, a HAVC, s druge strane, financira puno festivala, pa bi bilo vrijeme da se i tu uvede hijerarhija po važnosti i rezultatima - smatra Grlić.