FOTO Pula film festival: Hoćemo li napokon dobiti rasni domaći hit?

ZAGREB - Da je netko u ovo doba prošle godine rekao kako će u Puli 2011. biti čak deset novih domaćih dugometražnih igranih filmova, oni koji prate hrvatske filmske prilike mislili bi da je taj sišao s uma. Naime, u ovo doba lani činilo se da će Pula 2011. biti najsiromašnija u poslijeratnoj eri.

Ekonomska kriza bila je na vrhuncu, HAVC je novac dijelio štedljivo, javna TV zatvorila je špinu, a strane koproducente ubila je recesija.

Projekti koji su zapeli jer nisu zaokružili budžet u tom su se trenutku samo gomilali, pa se činilo da će na Puli biti četiri ili najviše pet domaćih naslova. Njih će, međutim, na Puli 2011. - koja počinje 16. srpnja - biti čak dvostruko više - deset. Za tu berićetnu brojku zaslužni su hrvatski neovisni producenti koji su neposredno prije festivala uspjeli završiti čak pet filmova koji nisu financirani preko redovnog natječaja HAVC-a.

Duh promjene

Pula 2011, doduše, neće biti prva koja ima deset domaćih naslova (tako je bilo i 2004.), no ovogodišnja Pula bit će prva po nečem drugom: prvi put otkad se u Hrvatskoj snimaju igrani filmovi, broj nezavisno proizvedenih naslova - koji nisu dobili javni novac ili su limitirano financiranje dobili tek kad su dovršeni - jednak je broju filmova koji su nastali kroz regularni natječaj.

Mnogo je godina hrvatska kinematografija bila kinematografija u kojoj su producenti govorili da su “dobili film”, a njihov se posao svodio na to da potroše novac Ministarstva kulture i usput uzmu malo sebi. Stvari se po tom pitanju, čini se, mijenjaju, a te nove okolnosti možemo zahvaliti demokratizaciji filmskog medija, jednostavnijoj i dostupnijoj tehnici te pojavi nove generacije producenata i režisera kojima je stari sustav prespor i odveć trom.

Anakorni pravilnik

Puli je dugo trebalo da prihvati te mentalitetne promjene, a jedan od kočničara koji su priječili da se one “prime” na festivalu bio je i anakroni pravilnik festivala koji je dopuštao u konkurenciji samo filmove koji imaju 35 mm kopiju. Čim je izbrisana ta uredba, hrvatski se film najednom doima življi.

Znači li to da nas čeka dobra Pula? U tome je teško biti prognozer . Od deset naslova domaće konkurencije dva potpisuju iskusni režiseri ( Ivanda i Radić), dva autori srednje generacije ( Matanić i Oki), a čak šest djelo su debitanata. Među deset režisera i dvije su žene - obje debitantice. Ono što zvuči ohrabrujuće je veća raznovrsnost filmova: od deset kandidata za pulske nagrade dva su filma povijesna, tri su trileri, a posebno raduje što nakon mnogo vremena u jednoj sezoni imamo dva dječja filma.

Hrvatska jako dugo - više od četiri godine - čeka domaći hit. Još i duže, hrvatski film nije bio na nekom od tri najveća A festivala. Hoće li ovogodišnja produkcija prekinuti to dugo neuspješno razdoblje? Saznat ćemo potkraj srpnja.