'POLA URE KULTURE' FALILO JE I UMJETNICIMA I SMETLARIMA Branka Kamenski nakon godinu dana pauze vraća se u udarni termin javne televizije

U životu se inače ne volim vraćati na staro. Kad nešto završi, to ne treba obnavljati. Ali kako ‘Pola ure kulture’ nakon dvadeset godina emitiranja nije ugašeno mojom voljom, nisam imala osjećaj da pokrećem nešto čemu je istekao rok trajanja. Ipak, pribojavala sam se kako će nakon jednogodišnje stanke emisiju prihvatiti gledatelji, ali ugodno sam iznenađena reakcijama koje dopiru do mene i koje se uglavnom svode na to da im je emisija nedostajala i da sada napokon ima idealan termin. Stoga, hvala bivšem glavnom uredniku Jozi Barišiću što je ‘Pola ure’ vratio, i sadašnjem uredniku Prvog programa Miri Brankoviću što je emisiju stavio u 20 sati - kaže Branka Kamenski, koja se nakon jednogodišnje stanke sa svojom emisijom vratila u udarni termin javne televizije.

Dugogodišnja televizijska urednica priznaje da se u pripremi svake nove emisije i nakon niza godina osjeća kao debitantica, a s novom sezonom u emisiju je uvela i nove suradnike i rubrike.

- Uz Dražena Ilinčića s kojim sam otpočetka dijelila sve dobro i loše što nas je strefilo, tu su i Ivona Haller, Aleksandra Kovačić, Ana Srzić Slaviček i veliko osvježenje Vedran Kukavica. A tu su i dvije nove rubrike. U prvoj, ‘Povuci me za jezik’, jedan kulturnjak postavlja pitanje drugom, a onda ovaj u sljedećoj emisiji nekom trećem. To je jedinih par minuta u emisiji koje su potpuno izvan moje uredničke kontrole, jer rubriku uređuju oni koji u njoj sudjeluju. Riskantno, ali ne bez draži! A u drugoj novoj rubrici ‘Ispod crte’ Slobodan Prosperov Novak izvlači fusnote iz naše prošlosti i dovodi ih u kontekst s našim vremenom. Jako me veseli što će njegovo renesansno znanje, iznimna lucidnost i spremnost na polemičnost biti prisutni i u ovoj sezoni. Profesor Novak, što neću nikad zaboraviti, bio je uz emisiju i onda kad joj je bilo najteže, kad je bila bačena u termin oko ponoći i kad je njegove izvrsne komentare gutala noć - govori Branka Kamenski, koja proteklu godinu, kad emisije uopće nije bilo na programu, opisuje kao eksperimentalnu.

Jedna izmišljotina

- Osmislila sam emisiju ‘Samo kulturno, molim’ koja se u praksi i nije pokazala tako dobrom kako je izgledala u teoriji, na papiru. Naime, predložila sam da ima četiri urednika, što je otprilike kao da brod ima četiri kapetana. Sigurno bi potonuo, kao što je potonula i ta emisija. Ali, nemam se prava žaliti. Jer, kao što bi rekao Bijeli vitez u ‘Alici u zemlji čudesa’, bila je to moja vlastita izmišljotina. Jedino mi je žao što je u povijest otišla i ona predivna Wagnerova glazba sa špice iz njegova ‘Tannhäusera’, meni jedne od najdražih opera, a koju je samo za tu priliku bio izveo Simfonijski orkestar HRT-a. Inače, oni su sada i za špicu ‘ Pola ure kulture’ odsvirali Bellinijevu ‘Normu’, i moram reći da mi je to - jer bila sam prisutna na snimanju - jedno od najljepših iskustava na televiziji - kaže velika ljubiteljica opere. Što misli, zbog čega je lani emisija bila skinuta s programa?

Biljana Gaurina / CROPIX / CROPIX

'Kockica'

- Nemam što misliti. Znam. Za vrijeme vladavine Kukuriku koalicije ona je bila jedan od rijetkih disonantnih tonova na HRT-u. Iako je emisija uvijek bila kritična prema vlasti, HDZ-ovoj ili SDP-ovoj, svejedno, najednom je u njoj postalo sve problematično, svaka hrvatska tema bila je sumnjiva, a sumnjiva je bila i Hloverka Novak Srzić koja je, nakon što joj je onemogućen rad u Informativnom programu, počela surađivati u ‘Pola ure’. To razdoblje u kojemu je bilo jako teško raditi, doista me podsjetilo na doba prije ‘91. A vjerujte mi, znam o čemu govorim, jer bila sam novinarka i u bivšem sistemu. Samo, tada su se znala pravila, znali ste da su vaši urednici izravno povezani s ‘Kockicom’, pa se pisalo između redova. Danas, kad su baš svi demokrati, lakše vam je pogriješiti. Malo se opustite i odmah vas lupe po glavi. Ilustracije radi, kad sam početkom 80-ih u Večernjem listu počela raditi kao lektorica, dogodilo se nešto što je cijelu redakciju diglo na noge. Naime, u jednom tekstu pet-šest pasusa slučajno je počinjalo slovom U. Hitno nas je sazvao tadašnji pomoćnik glavnog urednika i rekao doslovno ovo: ‘Slovo u ne možemo izbaciti iz abecede, ali ga od danas obavezno izbjegavajte na početku rečenice’. Gospodin je danas ugledni medijski stručnjak, drži predavanja o demokraciji i novinarskim slobodama... - prisjeća se TV urednica. Što joj je bilo najteže u povijesti emisije?

- Kad je Dražen na par godina otišao u Informativni program na mjesto urednika kulture, kad sam u vrijeme Kukuriku koalicije zajedno s mojom urednicom Vlatkom Kolarović morala iz dana u dan pisati razna očitovanja i braniti emisiju od besmislenih napada, kad je Hloverki Radman dao otkaz. Shvatila sam to kao opomenu svima nama. Ako ona, kao vrsna novinarka i u više navrata glavna urednica televizije, pa i u ono osjetljivo vrijeme kad se oslobađala Hrvatska, može zbog svog mišljenja biti bačena na cestu, što ne bismo i svi mi ostali - smatra Branka Kamenski, kojoj je teže odgovoriti na pitanje na koji je prilog u emisiji najviše ponosna.

Biljana Gaurina / CROPIX / CROPIX

- Ja sam prema prilozima uglavnom kritična, a to koji su dobri, koji nisu neka procjenjuju gledatelji. U svoju obranu od napada samo bih rekla da raditi polusatnu emisiju iz tjedna u tjedan baš i nije tako jednostavno kao što se misli. Doduše, ako samo ‘pratite’ kulturne događaje (a u tom kontekstu glagol ‘pratiti’ jedan mi je od mrskijih, jer me podsjeća na kakvu eskort službu a ne na novinarstvo), možete bez problema napraviti i nekoliko polusatnih emisija tjedno. No umišljam si da u ‘Pola ure kulture’ temama pristupamo nešto kompleksnije i trudimo se govoriti o nečemu što baš ne možete vidjeti u svim emisijama - kaže šefica emisije kojoj kritičari zamjeraju da se ne bavi kulturom, nego pod krinkom kulturne emisije promiče desna politička stajališta. Što im ona odgovara?

Slobodan Novak

- Nisam neki ljubitelj krinki, pa ni onih proslavljenih venecijanskih, a ne znam ni plesati krabuljne plesove. Doduše, nisam baš ni luda za tim da svoje lice pokazujem na TV ekranu, ali to nema veze s izricanjem stava, nego s godinama i taštinom. Sve što mislim, to uglavnom i javno kažem. Što se tiče primjedbi da se ‘ Pola ure kulture’ bavi i politikom, mogla bih odgovoriti: a što je kultura jednog tako malog naroda kao što smo mi, ako nije i prvorazredno političko pitanje? Ta cijela naša povijest to pokazuje. Taknite u bilo koje područje kulture - od jezika, književnosti, kazališta - uvijek vas opeče plameni jezičac politike. A što se tiče pridjeva desno, mislim da je on neprecizan.

Jer emisija ‘Pola ure kulture’ ne zastupa desna stajališta, nego samo hrvatska. No, ako je hrvatsko isključivo ‘desno’, čije je onda ‘lijevo’? Zar jugoslavensko? Opreka desno - lijevo posve je umjetna. Nažalost, složila bih se s jednim - da sad i ja upadnem u tu zamku - prilično lijevim kolumnistom kad kaže da je Jugoslavija umrla u svim bivšim republikama, osim u Hrvatskoj. I to je naš problem.

Nismo se dogovorili oko notorna dva pitanja: prvo, želimo li doista, iskreno, hrvatsku državu, i drugo, jesu li svi totalitarizmi u našoj povijesti u jednakoj mjeri bili odvratni? Hrvatski kulturnjaci posljednjih se godina upravo bave tim dvama pitanjima u svojim kazališnim predstavama, performansima, knjigama, peticijama i na javnim okupljanjima. Oko ta dva pitanja, kako ih god umjetnički zapakirali, vrti se danas u velikoj mjeri hrvatska kultura, pa dopustite onda da ta pitanja povremeno malo zavrti i jedna mala emisija iz kulture. Kad smo već kod te ‘lijevo-desno teme’, pada mi na pamet jedna duhovita izjava pokojnog pisca Slobodana Novaka koji je prije par godina rekao: ‘Nisam ja ni lijevo ni desno, ali lijevo nikako ne bih htio biti’ - prisjeća se Branka Kamenski, koja je svojedobno izjavila da joj je krivo što trećerazredna politička vijest u nas uvijek ima prednost pred kulturom.

Je li se po tom pitanju nešto promijenilo?

- Bojim se da nije. Evo, upravo sam spomenula Slobodana Novaka. Od te doista nacionalne veličine, mediji, kulturna i politička javnost, uz časne iznimke, ovog su se ljeta oprostili na doista besraman način. Na ispraćaju je bilo tek nekoliko njegovih kolega pisaca i, iako sam to već spomenula u emisiji, reći ću još jednom: na Mirogoju je, na moje iznenađenje, bio i Andrej Plenković. Danas, kad je on hrvatski premijer, a nisam baš sklona javno komplimentirati političare na vlasti, ogradit ću se i samo reći: možda je Plenković Novaku neki daljnji rod a da ja to ne znam - kaže Branka Kamenski, koja može shvatiti zašto neki gledatelji na kulturu gledaju kao na nešto dosadno.

Pogled svisoka

- Na nama novinarima je da je prikažemo zanimljivom ne samo onima koji se kulturom bave, nego i onima koji u životu rade nešto posve drugo. Govoriti na televiziji o nekoj knjizi ili izložbi kao da pišete za stručni časopis posve je promašeno i, rekla bih, čak i nepristojno prema gledatelju. Od priloga koji su sročeni svisoka ili kao puka reklama umjetniku, uvijek mi se dizala kosa na glavi. Ako imate dovoljno znanja i obrazovanja o području o kojem govorite, ako imate jasnu misao, onda se sve može reći i jednostavno, i razumljivo, i stilski šarmantno. Kad se novinar zaplete u vama nerazumljive rečenice, budite sigurni da ni on nema pojma o čemu govori. U godini kad nije bilo ‘Pola ure kulture’, jedno jutro pred ulazom u moju zgradu zaustavio me je gospodin s velikom zelenom kantom u ruci i pitao zašto više nema na programu ‘ Pola ure kulture’, jer da mu je ta emisija - i sad doista ne izmišljam, baš je tako rekao - jako intrigantna. Da, bio je to smetlar. Može li vam dan ljepše početi? - pita Branka Kamenski.