Hebron je grad na Zapadnoj obali poznat po tome što se u njemu nalazi Abrahamov grob, dostatan razlog da 800 pripadnika fanatičnih židovskih obitelji tamo pronađe svoje uporište. Ne smeta im što uokolo njih živi 120 tisuća Arapa i što ih izraelska vojska čuva od njihovih provokacija. Tamo se djeca odgajaju kao da će sutra rat, pregledavanje arapskih prolaznika najnormalnija je stvar, a atmosfera je huškačka na obje strane.
Mlada izraelsko-nizozemska redateljica Esther Hertog provela je tamo tri godine, promatrala je i snimala sve što se događa, a njezin film “Vojnik na krovu” prvorazredan je primjer modernog dokumentarca koji gledatelju prepušta zaključivanje na osnovu prikazanog materijala. Svakako najbolji film te vrste na ovogodišnjem Festivalu tolerancije, koga se ne bi posramio ni ZagrebDox.
Adlerov triler
Najbolji izraelski igrani film - a njih je u programu bilo dosta - nesumnjivo je “Betlehem” debitanta Yuvala Adlera, dobitnik šest nagrada Izraelske filmske akademije za prošlu godinu. U pitanju je prvorazredan triler, protagonist mu je izraelski murjak, koji već godinama odgaja mlađeg brata arapskog lidera kao svog doušnika, odnoseći se prema njemu kao prema vlastitom sinu.
Tinejdžer mu ne priznaje baš sve što radi, i murjak zna biti dvoličan, no u zakrvljenoj sredini oni se ponekad jedino mogu pouzdati jedan u drugoga.
Adler je pripadnik nove izraelske generacije filmaša, za njega niti su svi Židovi dobri, niti su svi Arapi zli, on pokušava slojevitije zadrijeti u društveno tkivo zemlje u kojoj je potezanje oružja jedini jamac za preživljavanje.
Festival tolerancije prikazao je i niz filmova tzv. world cinema koji se bave ljudskim pravima. Da se u toj kategoriji dijelila nagrada svakako bi je dobio Amat Escalante za meksičku dramu “Heli”: on se već lani zakitio Zlatnom palmom za najbolju režiju u Cannesu.
Poznati mentor
Escalenteu je mentor poznati filmaš Carlos Reygadas, no njegov je filmski stil puno pitkiji ali i oporiji, s prizorima neizrecivih grozota: u jednoj sceni nekog nesretnika svuku do gola, poliju mu spolne organe benzinom i zapale, a sve je to snimljeno u jednom kadru. Nije to, međutim, eksploatacijski “snuff” horor poput “Hostela”, nego neugodno podsjećanje da u Meksiku ljudski život - ukoliko si siromah - ne vrijedi ništa i da tamo nema načina osigurati dostojanstvenu egzistenciju.
Priča o kaosu u školi
Najbolji film iz regije? Svakako “Razredni neprijatelj” Roka Bičeka, priča o kaosu u školi koji stvori pojava novog profesora njemačkog (izvrsni Igor Samobor) i samoubojstvo jedne učenice. Biček je debitant, no donosio je vrlo ispravne redateljske odluke: osim u završnoj sceni, sve se scene odigravaju u školi, iako je bilo povoda i za izlazak u eksterijere, izvrsno je profilirao bar tridesetak likova i smirenom kamerom stvarao napetost tamo gdje bi je netko drugi gradio histerijom.
Na scenariju su surađivali njegovi već afirmirani kolege Nejc Gazivoda i Janez Lapajne, no za pretpostaviti je da su sve ključne odluke ipak bile Bičekove. U podžanru filmova o školi “Razredni neprijatelj” zavrjeđuje visoko mjesto, svakako više od “Razreda” Laurenta Canteta, koji je 2008. osvojio Zlatnu palmu.
Steven Spielberg dosta je riskirao kada je povjerio ulogu glavnog negativca u “Schindlerovoj listi” u filmskom svijetu razmjerno nepoznatom članu Kraljevskog šekspirijanskog teatra, no ohrabrio ga je njegov nastup u jednoj od verzija “Orkanskih visova”, u kojem mu je partnerica bila Juliette Binoche. Fiennesu je bio izazov što glumi antipatičnog ratnog zločinca, koji je uživao s balkona svoje vile snajperom ubijati logoraše. Po njemu, za glumca je najveći izazov dočarati lik koji osobno prezire, a da se taj pritom ne doima kao karikatura. Za ulogu Amona Goetha Fiennes je nominiran za Oscara i promoviran u zvijezdu: kasnije je još jednom nominiran, za glavnu ulogu u “Engleskom pacijentu”, no njegove zapažene nastupe teško je i pobrojati. Režirao je dva filma u kojima je i glumio, “Koriolana” i “Nevidljivu ženu”. Dolazak na Festival tolerancije na svečanu projekciju “Schindlerove liste” njegov je prvi boravak u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....