KAKO IZDRESIRATI ZMAJA 2 Uzbudljiv nastavak zmajčeka nimalo ne kaska za originalom

Prije četiri godine animirani odjel kompanije DreamWorks predstavio je svoj dotad najambiciozniji proizvod: crtić “Kako izdresirati zmaja” režirali su Dean DeBlois i Chris Sanders, prije toga angažirani u Disneyju, gdje su proizveli provokativnu zafrkanciju “Lilo & Stich”. Film je imao premijeru u razdoblju kad je “Avatar” već bio zasjeo na prvo mjesto najvećih hitova svih vremena i na vrlo je sličan način dočaravao letenje na krilatim bićima, no o kopiranju nije bilo govora jer su oba visokobudžetna projekta razvijana gotovo istodobno.

“Kako izdresirati zmaja” imao je naglašenu politički korektnu poruku, elaborirao je kako neprijatelje stječemo zahvaljujući strahu, tek kad ih bolje upoznamo, nestaju negativni predznaci (u razdoblju rata na Srednjem istoku bilo je to dosta hrabro), a zagovarao je i rodnu ravnopravnost: u grupi tinejdžera oko junaka Štucka cure su podjednako hrabre kao i dečki. Nisu izbjegnute ni surovosti, tipične za medijevalne priče: u završnici je Štucko ostao bez noge i zamijenio je protezom, vrlo sličnom onoj uz pomoć koje je njegov zmaj Bezubi uopće bio u stanju letjeti.

Nastavak filma, koji je ovaj put potpisao samo DeBlois (Sanders je u međuvremenu režirao prethistorijski crtić “Croods”), nimalo ne zaostaje za originalom. Iako ga nitko na to nije prisiljavao, DeBlois je zadržao realan vremenski tijek pa Štucko više nije tinejdžer nego momak na pragu zrelosti, čime se i ciljna publika ponešto promijenila: nije to više film u kojem mogu uživati predškolska djeca, u njemu se raspravljaju ozbiljne teme o volji za moći, uvedeni su novi važni likovi, a u ključnom trenutku jedan od onih koje smo dobro znali pogine.

DeBlois se time oslonio na Disneyjevu tradiciju, gdje se klince navikavalo na to da je smrt životna činjenica i da oko nas ima svakojakih strahota. Ipak, dramatični stresovi i zabava spretno su ispremiješani, u jednoj sceni dominira monstrum koji je u stanju zagospodariti umovima inferiornijih bića, a u drugoj zmajčeki živopisnih boja kojima je jedino do igre.

U jednom trenutku vam se učini da su se granice animacije i igranog filma ovdje opasno spojile: ovaj je crtić kadriran kao i svaki holivudski blockbuster s pravim glumcima, u njemu se točno razabire izmjena planova, vještina impresioniranja totalima s egzotičnim pejzažima i kreaturama, a sve se to da postići i kompjutorski generiranim slikama u klasičnom igranom filmu. U korist odabira igranog filma kao vrste ide i pomicanje dobne granice potencijalne publike: stariji tinejdžeri svakako bi radije uživali u igranoj pustolovki nego u crtiću, no o tome neka se brine DreamWorks, koji je ionako uznemiren time što je ovoga vikenda u američkim kinima njegov skupi proizvod (145 milijuna dolara) pretekla triput jeftinija akcijska komedija “22 Jump Street” s Channingom Tatumom i Jonahom Hillom.

DeBlois si nema što predbacivati jer je obavio virtuozan posao, koji će valjda gledatelji diljem svijeta znati cijeniti: film mu je emocionalan, uzbudljiv i - opet - vrlo politički korektan. “Kako izdresirati zmaja” možete gledati u nekoliko opcija, a najiskreniji savjet je da se odlučite za staromodnu dvodimenzionalnu sliku, jer 3D efekti donekle odvlače pažnju u kompliciranije montiranim scenama.