‘Patio sam od PTSP-a, spasio me odlazak na tržicu Utrine, među prodavačice. Ponekad sam i radio umjesto njih. Nisam mogao ni sanjati...‘

"Kao profesionalni vojnik, specijalac, ratnik, časnik, zapovjednik, ratni vojni invalid, nakon više od pet godina aktivno provedenih u ratu vratio sam se kući u ‘mir‘. Godine ratnih psihičkih i tjelesnih ugroza, napora i stradavanja ostavili su trag na tijelu i psihi, što je dovelo do zamora mojeg psihičkog bića. Podlegao sam dugotrajnom psihičkom naprezanju, postao bolesnik s dijagnozom PTSP-a. Imao sam strah od ljudi, strah da me netko gleda, da će mi se nešto desiti među ljudima, nesigurnost kako ću hodati, kretati se, govoriti, hoće li me netko napasti, nožem priklati s leđa, pucati u mene. Zatvorio sam se u mračnu sobu, izoliran od svih, gutajući velike količine tableta. Moj ponovni odlazak među ljude bio je odlazak na tržnicu, gdje je nabava postala simbol...