‘TRG MARŠALA TITA‘

Popeo se gol na jednu od najpoznatijih zgrada u Zagrebu. Nakon toga, u narančastom odijelu, došao je do Zdenca života...

Trg maršala Tita, volim te

 Boris Cvjetanović, kolekcija Sara Gotovac
Izložba u Zagrebu istražuje zanimljiv, i do sada neistražen spoj umjetnika: Ivana Meštrovića i Tomislava Gotovca

Površnijim poznavateljima umjetnosti možda će se veza Ivana Meštrovića i Tomislava Gotovca učiniti teško spojivom, no neke bi se paralele mogle povući. Definirali su duh epohe, nisu se bojali probiti granice, zanimalo ih je tijelo u umjetnosti, politika im nije bila strana. No, tu priča staje jer je među njima više različitosti.

Nadolazeća izložba bavi se dosad neobrađenom temom - umjetničkim dijalogom Ivana Meštrovića i Tomislava Gotovca prikazanim u mnogim radovima.

Neki od njih su, na primjer, "Trg maršala Tita, volim te! (Prilagođavanje objektima na Trgu maršala Tita)" iz 1997., gdje karizmatični Gotovac, odjeven u narančasti kombinezon kakav je često nosio, grli "Zdenac života" Ivana Meštrovića, naginjući se nad njim. Ovaj rad je povezan, i naslovom, s možda najpoznatijim Gotovčevim radom "Zagreb, volim te", koji je nastao prije više od 40 godina, a relativno nedavno obilježio je ‘okruglu‘ obljetnicu. Potom, u radu "14. srpnja - Pad Bastilje (Liberté, Egalité, Fraternité, jebali te)" iz 1991. ovaj je umjetnik nag stajao na krovu HDLU-a na Trgu žrtava fašizma, zgradi koju je tridesetih godina oblikovao Meštrović. Taj su performans kasnije bili reintrepretirali više puta, čak i mlađi kolege.

image

Pad Bastille

Darko Bavoljak/

U svakom slučaju, sve je to tema izložbe koju zajednički organiziraju Muzeji Ivana Meštrovića - Atelijer Meštrović i Institut Tomislav Gotovac s partnerskom podrškom Arheološ­kog muzeja u Zagrebu (u Galeriji AMZ u petak se, naime, otvara izložba). Autori su Dalibor Prančević i Barbara Vujanović, oboje stručnjaci za Meštrovićevo djelo.

U pozivu na izložbu navode da se polazište njihova dijaloga nalazi u Gotovčevoj fascinaciji Meštrovićevim stvaralaštvom, čiji su oblici utkani u kolektivnu memoriju. Nastavljaju: "Tomislav Gotovac nije samo zadivljen Meštrovićevim djelima - on u njima pronalazi izvorište vlastita stvaralaštva, opsesiju tijelom i prostorom, gološću i simbolima. No, ono što Gotovčev performativni jezik unosi u ovu priču jest subverzivna dekonstrukcija onoga što Meštrovićevi oblici predstavljaju: religioznosti, političke monumentalnosti i ideje univerzalnog ljudskog tijela".

Zanimljiv spoj, u svakom slučaju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. veljača 2025 11:47