OTKRIVAMO

TAJNA VATIKANSKOG ZAVJETA: Papa Franjo dolazi u Hrvatsku na proljeće 2016., kad Stepinca proglasi svecem

Vrh Crkve u Hrvata zauzima se da Stepinac bude kanoniziran u Krašiću ili u Zagrebu, Vatikan se pribojava da bi to moglo izazvati nacionalističku euforiju
 Facebook/Kolinda Grabar-Kitarović








Iako to nakon povratka iz Vatikana predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović ničim nije posebno isticala, čini se da su razgovori bili vrlo sadržajni.

Hrvatska predsjednica u Vatikanu se sastala s trojicom ključnih ljudi. Bili su to: papa Franjo, državni tajnik Pietro Parolin i tajnik za javne poslove Crkve (faktički ministar vanjskih poslova Vatikana) Paul Gallagher.

Njih dvoje složili su se oko nekoliko važnih tema, a jedna od značajnijih jest da na politiku, vjeru i religiju oboje gledaju, uvjetno rečeno, modernistički.

A sada nekoliko riječi o najvažnijemu, tj. o ključnim i najosjetljivijim temama o kojima su razgovarali hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i papa Franjo, prigodom njihova nedavnog susreta u Vatikanu.

U razgovoru su dominirala dva bitna pitanja: pod jedan, hoće li (i kada) papa Franjo doći u Hrvatsku; te pod dva, hoće li (i kada, ali i gdje) biti, od strane Vatikana, kanoniziran gotovo već mitski i legendarni hrvatski kardinal Alojzije Stepinac, koji je u godinama neposredno nakon Drugoga svjetskog rata bio uhićen, maltretiran od strane komunističkih vlasti te osuđen na višegodišnju robiju.

U ovom trenutku - neposredno nakon predsjedničina susreta i razgovora sa Svetim Ocem - može reći sljedeće: gotovo je izvjesno da će papa Franjo u skoro vrijeme doći u Hrvatsku (jednako kao što su to učinili njegovi prethodnici papa Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI.), ali sam termin (datum) njegova dolaska u našu zemlju u znatnoj mjeri ovisi o terminu, ali isto tako i načinu, Stepinčeve kanonizacije. Drugim riječima, dolazak pape Franje u Hrvatsku i proglašenjem svetim kardinala Stepinca dva su međusobno vrlo blisko povezana i isprepletena pitanja ili događaja.

Po onome što sam, ovih dana, doznao od ljudi vrlo bliskih predsjednici Grabar-Kitarović, odluka o kanonizaciji kardinala Stepinca već je, faktički, riješena - u vrhovima samoga Vatikana. To doista više nije prijeporno pitanje u načelnom, doktrinarnom, ili “političkom” smislu (dakako, u mjeri u kojoj javno djelovanje Katoličke crkve u svijetu, odnosno samoga Vatikana, uopće možemo nazivati “politikom”, u klasičnom smislu te riječi).

Ostalo je, međutim, neriješeno tzv. tehničko pitanje - tj. način na koji će se, s obzirom na kategorička protivljenja, pa i izravne intervencije u Vatikan od strane Srpske pravoslavne crkve, ali i nekih najistaknutijih srpskih političara i državnika (poput predsjednika Republike Srbije Tomislava Nikolića), Stepinčeva kanonizacija izvršiti, tj. provesti u djelo.

Jedno je, zasad, sigurno: Vatikan ni u kom slučaju neće dopustiti političke intervencije (u ovom konkretnom slučaju Srba, odnosno SPC-a) u njegova vlastita, autonomna doktrinarna pitanja, a tu spada i proglašenje nekog vrlo istaknutog i zaslužnog crkvenog prelata, dapače mučenika, u ovom slučaju Stepinca, svecem.

To, drugim riječima, znači da srpski političari i državnici, kao i Srpska pravoslavna crkva, ni na koji način neće moći spriječiti proglašenje kardinala Stepinca svecem.

Naprotiv, prije bi se - kako doznajem - moglo dogoditi suprotno: što se pojedini srpski politički i crkveni dužnosnici budu jače upinjali oko sprečavanja Stepinčeve kanonizacije, i to svojim izravnim intervencijama u pojedine strukture u Vatikanu, to će ih Vatikan, pojednostavljeno rečeno, manje “slušati”, odnosno takvo bi njihovo ponašanje i postupanje samo moglo ubrzati odluku Svete Stolice da kardinala Stepinca i formalno (ceremonijalno) proglasi svecem, a čime bi se onda - podrazumijeva se - širom otvorila vrata i dolasku pape Franje u Hrvatsku.

Pitanje svih pitanja u ovome trenutku glasi: hoće li se kanonizacija Alojzija Stepinca dogoditi u Hrvatskoj ili u Rimu.

Naizgled se to čini kao jedno te isto, ali ipak nije tako.

Bude li kardinal Stepinac proglašen svetim u Hrvatskoj (možda u rodnom Krašiću; ili pak u Zagrebu, gdje mu se nalazi grob), onda će taj događaj imati više lokalni značaj, što mu donekle može umanjiti vrijednost. Međutim, snažne su intervencije vodstva Katoličke crkve u Hrvata – u odnosu na Vatikan – da se Stepinčeva kanonizacija dogodi upravo u Hrvatskoj.

Vatikan je svjestan da bi kanonizacija kardinala Stepinca u Hrvatskoj imala iznimno veliki značaj (posebno za vjernike-katolike, a njih je u Hrvatskoj daleko najviše), no u Vatikanu se istodobno plaše da bi takav čin ili takav događaj mogao u Hrvatskoj izazvali pretjeranu (nacionalističku) euforiju, a to je nešto do čega Vatikanu u ovome trenutku baš i nije pretjerano stalo.

Nedavno je predsjednik HDZ-a i najutjecajniji političar u hrvatskoj oporbi Tomislav Karamarko (i to baš u razgovoru sa mnom, za Globus) objavio svoj, uvjetno rečeno, “antikomunistički manifest”, u kojemu je otvorio mnoga pitanja, pa i pitanja lustracije. U takvim bi uvjetima Stepinčeva kanonizacija ta, na dnevni red već stavljena pitanja mogla dodatno produbiti.

Možda još bolje i preciznije rečeno: time bi bila otvorena nova velika i važna pitanja, to prije što je još živ čovjek, bivši dužnosnik policije i političar, koji je svojedobno, po Titovu nalogu, zatvorio kardinala Stepinca.

Riječ je, naravno, o nekadašnjem vrlo visokom dužnosniku Udbe, ali i jednom od utemeljitelja HDZ-a i predsjednika prve hrvatske Vlade Josipu Manoliću.

To je, dakle, jedna varijanta ili jedno moguće rješenje: da Stepinac bude proglašen svecem u svojoj zavičajnoj Hrvatskoj. Druga je varijanta - koja nije ništa manje moguća od ove prve - da se njegova kanonizacija obavi u Rimu. U tom drugom slučaju proglašenje Stepinca svecem ne bi imalo lokalni značaj, nego naprotiv globalnu važnost. Time bi Stepinac postao ne samo hrvatskim svecem nego i jedna - slobodno možemo reći - globalna osobnost.

Vatikan u ovom trenutku još nije donio tu odluku (Rim ili Hrvatska), tj. još nije našao pravi odgovor na dilemu (koja je, ponavljam, ipak samo tehničko ili operativno pitanje, jer je doktrinarna ili formalna odluka o kanonizaciji Stepinca u vrhovima Svete Stolice već donesena).

Po informacijama što su ovih dana doprle do mene, ako bi se kanonizacija kardinala Stepinca održala u Hrvatskoj, tad je realno očekivati posjet pape Franje Hrvatskoj negdje u proljeće 2016.

U suprotnom slučaju, bude li Stepinac proglašen svecem u Rimu, nešto je teže prognozirati kad bi Sveti Otac mogao posjetiti Hrvatsku, no postoje indicije da bi i u toj, drugoj varijanti on mogao doći u RH negdje tijekom prve polovice 2016.

Jedno je sigurno: danas nitko nema tu snagu ili moć da spriječi (ili prolongira) dolazak Svetoga Oca u Hrvatsku - sve, u konačnici, ovisi o njemu samome. To je radikalno drugačija situacija u odnosu na onu što se dogodila na prijelazu iz 1983. u 1984., kada je SFRJ, pa time i SRH, trebao posjetiti tadašnji papa Ivan Pavao II (u puku poznatiji kao papa Wojtyla). Njegov je dolazak na Nacionalno-euharistijski kongres u Mariji Bistrici, što je, u nazočnosti od nekoliko stotina tisuća ljudi, održan u rujnu 1984., bio takoreći već gotova stvar, Wojtylin je dolazak u Hrvatsku, odnosno u Mariju Bistricu, sasvim otvoreno, i to preko Glasa Koncila, najavljivao i sam zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić - no onda je to u zadnji čas bilo spriječeno, i to direktnom političkom intervencijom iz Beograda (tj. iz tadašnjega Predsjedništva SFRJ).

To je nepoznat detalj iz našenovije povijesti, o kojemu ću vrlo opširno pisati u svojoj novoj knjizi “Rim, a ne Beograd”. Papa Wojtyla tada je bio takoreći ucijenjen (od strane službenog Beograda), tj. bio je doveden u situaciju da se, ako 1984. dođe u Hrvatsku, prvo pokloni srpskim žrtvama u jasenovačkom logoru, a da onda prigodom posjeta zagrebačkoj katedrali, u kojoj se nalazi Stepinčev grob, ne pravi nikakav »politički spektakl«; a ako to nije spreman učiniti (tj. udovoljiti i jednom i drugom ultimatumu), onda je bolje da u Hrvatsku i Jugoslaviju i ne dođe.

Jugoslavenske državne vlasti u tom su pogledu odaslale u Vatikan tzv. non paper (dokument bez službenog potpisa), kojim su papu Ivana Pavla II. suočile s konkretnom (tadašnjom) političkom situacijom u SFRJ. I on je tada odlučio da (ipak) ne dođe u Hrvatsku. Odnosno, posjetio ju je tek 10 godina poslije (1994.) kada je Hrvatska već bila osamostaljena i međunarodno priznata.

Svemu treba dodati još nešto. Dođe li do kanonizacije kardinala Stepinca, nakon čega automatski slijedi i službeni posjet pape Franje Hrvatskoj - to će biti važan signal Vatikana, upućen državnim vlastima u Hrvatskoj, da se kreće - ili da definitivno treba krenuti - u svojevrsnu “dekomunizaciju” Hrvatske.

Vatikan u ovom trenutku prosuđuje da je Hrvatska još duboko “impregnirana” (neo)komunističkim duhom i utjecajem te da još nije prošla kroz onaj oblik katarze (ili »tranzicije«) kroz koji su, proteklih godina, prošle ostale istočnoeuropske zemlje.

U Vatikanu u tom pogledu postoje prigovori čak i na račun Poljske, u kojoj je neka vrsta lustracije već poodavno bila izvršena, a procjena je najodgovornijih u Svetoj Stolici da je Hrvatska - kad je o ovom problemu riječ - u puno težoj (ili zaostalijoj) situaciji nego Poljska.

A jednim (i to vrlo značajnim) dijelom to je pitanje osjetljivo i zbog toga što će kanonizacija Stepinca neumitno otvoriti i pitanje: tko je, zapravo, ubio sveca Katoličke crkve? Pritom se - moj je dojam - ne misli na neku konkretnu osobu nego na režim koji je donio, a onda i proveo, tu odluku.

Ponavljam: veliki je problem za Vatikan što su u ovom trenutku još živi akteri Stepinčeva ubojstva (pod riječju “ubojstvo” ovdje se misli na sam način na koji je Stepinac, u izolaciji u Krašiću, 1960. skončao), pa bi njegova kanonizacija, osobito ako se dogodi u Hrvatskoj, političku situaciju u zemlji mogla dovesti do usijanja.

Tako bismo iduće, 2016. mogli imati dva krupna politička događaja (s međunarodnim odjekom) koji bi, u konačnici, rezultirali jednim te istim (političkim) ishodom i posljedicama. Prvi bi bio izricanje presude Josipu Perkoviću, na suđenju u Njemačkoj, a drugi uvrštenje kardinala Stepinca u popis svetaca Katoličke crkve. To ne bi moglo proći bez odgovarajućih (vrlo opipljivih i vrlo konkretnih) reperkusija, ovdje u Hrvatskoj.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 18:22